i treba ovo i treba ono i I treba biti ispod podvožnjaka Kad produ svjetla jutarnjeg vlaka, Sa jednom željom ostavljenom za nas - Da bude sutra bolje nego danas. I treba biti sa cvijetom na reveru U neku zoru pred trešnjevackom NAMOM I reci "zdravo" trgu što se budi, Kad vec nikog nema nazdraviti sebi samom. I treba poci bez planova i para, S nekim starim drugom, samoborskom prugom, Ili otici u prvu gostionu, Na "gospon doktor" namignuti lampionu. Treba biti blizu kad prvi tramvaji napuštaju Remizu, Na pocetku dana kada periferija je kao ikebana Od dimnjaka i cvijeca.