Pa dobar je otpor Hrvatska pruzila do neke 65-e minute. Al' tesko je sa Meksikancima. Idu ko' pit bul terijeri. Jos im klima i podneblje ide na ruku, a bogami i publika.
Morat cu otici dole kod ovih mojih Dalmatinaca na pasticadu, ribu, a boga mi i vino, pa da tugu utopimo u lijepome plavom Jadranu. Mi cemo opet zajedno jesti, piti, a nek' papci pale zastave.
Pa dobro, ali danas svaki hajvan, koga inace niko ne benda ni 2 %, moze na sebe paznju skrenuti kada zapali zastavu ili napravi neki nacionalisticki ispad. Sve sto je potrebno je malo platna, upaljac i jedna dobra doza papanluka.
Cesto se cudim i ne mogu da vjerujem da su upravo takvi, u konkurenciji sa milionima drugih spermica, uspjeli kao prvi stignuti do majkinog jajnika. Ne znam.