Sve, o čem' sam ikad pjev'o leži ponad tih obala. Pod nogama Sarajevo, vijenac bašči i mahala. Lani, danas, dogodine, praznina je ista, slutim željno srce dovodi me da posjedim, da odšutim. Kad bih spokoj da dokučim, kročim tu na vrelo volje, dignem ruke i proučim i bude mi lakše, bolje. Ovo mjesto puno pruža, a malo čeg' je tu, sem sjena, dva kamena, jedna ruža i Trebević uspomena. Kao jeka iz daleka, kao plač za moreplovcem, ta tišina blaga neka razliježe se Alifakovcem. I molim se višoj sili da su za te bedem vjere nišani nanišanili ljepotu što nema mjere. Sve što blista dole, evo, tvoj je odraz, tvoja hvala. Pod nogama ti Sarajevo, Sarajevo nije šala.