Evo idemo opet,laganini jer nisam sisao vesla nego maminu ....!!!Ja sam Sarajlija haustorče i mahalac i ponosan sam na to 1.041993 ranjen na MOJO DOBRINJI i jedva živ ostao ali nije u tome poenta.Poenta je u tome što me tako(da kažem našim sarajevskim žargonom raznijela i pocijepala granata 60mm) ne znam kako sam živ ostai i kako su noge ostale.Bila je akcija 2001 kada su zapošljavali invalide rata meno otac predložio da idem na aerodrom i da pokušam nemam šta izgubiti.Otišao sam na razgovoror kod tadašnjeg dir. Karahahasanovića i nako moje priče kako sam jedva živ ostao i da imam problema sa zdravljem on mi je rekao da dođem sutra na probu.Mislio sam da ovako ranjen nikada neću moći naći sebi posao.Čekao sam Boga mi oko 2 i nešto na stalno riješenje a te 2 godine morao si se dokazivati.Dolazio sam kući plačući koliko su me rane i noge bolile ali sam bio uporan.Za 13 godina od gosp.Dine begića i Bakira Karahasanovića nisam čuo ružne vijesti a samo pogledajte datum K.djela od kada je to