joj sandzaklija ne isplati se s ljudima ovakvim komunicirati. Zamisli ljudi koji su izgubili familije u ovakvoj "glupoj" nesreci, kazem glupoj jer je sa avionima je bilo sve u savrsenom redu u oba slucaja, i onda ti se desi ovakvo sranje. Ides s porodicom na odmor ili da vidis bliznje i odjednom te budala srusi raketom. Zato kazem porodicama ljudi koji su stradali u ovakvoj bizarnoj nesreci treba snage i strpljenja da to prebrode. Uvijek se covjek pita je li se to moglo izbjeci, je li to namjerno, sta je pozdaina svega. Bar inteligentni ljudi uvijek sumnjaju i zato im treba dosta strpljenja dok ne saznaju istinu. Neke patologije vidimo jedva cekaju bilo kakav komentar da istresu svoje komplekse i koriste bilo sta kao teren za svadju i prepucavanja bilo koje vrste. Da li religijske, politicke, bilo koje.
Pa vidjeti posljednju sliku majke i djeteta, nasmijane, iduci negdje radujuci se, meni je natjeralo suze. Mislim da su svi komentari u suvisni. S obzirom da su ljudska bica (ocigledno ne sva) stvorena s emocijama kao sto su ljubav, empatija onda shodno tom aksiomu je sasvim prirodno ocekivati snagu i strpljenje istih.