Kada je umro Steve Jobs, čitavi redovi ljudi bili su ispred Appleovih prodavnica, palili su svijeće, odavali počast, kovali ga u zvijezde, iako on nije zaslužan za uspjeh Applea, nego ljudi ispod njega, a on je bio primitivac koji se iživljavao nad ljudima. Sve inovacije u Appleu su drugi napravili.
Kada se ubio Robin Williams opet idolopoklonici pale svijeće, izjavljuju saučešća, oplakuju, žale i tuguju za svojim idolom i kumirom.
Ali isti ti ljudi neće žaliti za ubijenom palestinskom djecom, ženama, starcima, neće žaliti čak ni svoje u Željeznom Polju i Topčić polju neće ni one iz Srebrenice, Tomašnice i Korićanskih stijena.
Tako je i Toše Proeski stradao, sakupilo se milion ljudi, a u Srebrenicu dođe 5.000. Poremećen svijet, umobolan, neko tamo koga i ne znaju preći im je od najbližih.
Ipak ovom čovjeku treba izraziti saučešće, ali neka vide idolopoklonici da pare i slava nisu najvažniji.
Cuj ovih ateista koji citav zivot svijesno zive bez konacnog cilja i smisla i citav zivot se nadaju necemu cega nema i onda kad dođu pred kraj zivota tobe i pameti da su ni u sta zivot proveli onda se ubijaju. Najlakse se ubiti, samoubistvo je za kukavice koje ne mogu teret na plecima da podnesu, budi harambasa pa zivi.