Nedavno se jedan moj poznanik ubio i svi su govorili kako im je zao i izrazavali su saucesca i govorili kako nije trebao, da ima izlaz. Ovaj svijet nas otudjuje od nasih prijatelja, od nas samih. Takvi kakvi smo trazimo bilo koji razlog da se drugome ismijavamo, da ga provociramo ili jednostavno da ga iskljucimo iz svog zivota a mozda taj ima neki problem koji je htio rijesiti sa nama ili je od nas htio traziti pomoc, mozda i time sto je zapoceo svadju...Zato se zapitajte imate li nekog prijatelja sa kojim se dugo niste culi, a to je bez razloga konkretno, nazovite ga idite na kafu, pitajte za probleme. Ako mu i ne mozete pomoci, saslusajte ga... Ova samoubistva su tragedija, nebitno glumac, obicni radnik, nezaposleni, bogati ili siromasni....
Harise svaka cast za komentar...Ja bih ovo da mogu stavio na naslovnicu klixa da dugoooooo stoji i da nas podsjeca kako smo se otudjili jedni od drugih.