16.03.2014 god. pogin'o mi je komšija sa motorom (vespom) 200 m od zgrade naše tj. na raskrsnici u našoj ulici. Razlog tragičnog događaja je nepažnja njegova i ne nošenje kacige. Muško sam al' mogu zaplakat' i ne stidim se toga. Ali tog dana, u 15:00 suza niz oko nije htjela a sve me je tušilo . Noge su klecale, pocrnio sam. Jer neko koga si gledo cijeli život ispred zgrade, s kime si nekad i igr'o lopte više ne stanuje na ovoj Zemlji.
Greškom objavi samo dio onog što sam htjeo reći. Nastavak:
Čuo se samo jecaj i plač naroda oko nas. Nije to bio momak za primjer, radio je belaje k'o mlađi ali ne možeš nikome željeti ništa loše, pogotov nekom koga znaš cijeli život. Njegovo beživotno tijelo je stajalo na tom mjestu 3 sata. Roditelji, nena itd. su samo mogli plakat i gledat' bijeli čašaf na njemu. Nema ništa više, sve nestaje u tom trenutku. Pokopati dijete je nešto najgore što se nekome može dogoditi. Zato molim vas ljudi čuvajte se, jebeš sve život je jedan. Bolje biti papak i vozit 40 km/h nego bit frajer na tabutu.