Mali Palestinac, jedva mu je šest godina,Kakve već nazivaju teroristima,Stoji ispred svoje srušene kuće,Ubijeni mu otac i majka,Polomljen dječiji bicikl.u njemu ništa ne ostade,Osim suza i vjere u Boga.Gleda sebe kako, sav važan i snažan,Na ogromni neprijateljski tenk,Grdosiju od gvožđa i elektronskih uređaja,Baca kamen koliki je i njegov stisnuti jumruk,U mislima ga raznosi na komade,A usta zgrčena od bijesa i bola,Dok mu u srcu tekbir odjekuje.