Ja živim u Švici, zemlji cokolade,zemlji satova u kojoj nikad nije bilo ratova.Al' kod mene u stanu pjeva sevdalinka,sitno veze bosanska harmonikai od Dine Merlina – Jedna si Jedina.Bosanska se zastava na balkonu vije,naše stare obicaje održavam ko prije.U bosansku školu svoju djecu šaljem,casove istorije o Bosni im dajem,neka ne zaborave neka se sjecaju,o njihovom porijeklu, babinom rodnom kraju.Neka znaju da su mnogi babini jarani,za Bosnu pali i svoje živote dali.Neka i oni pricaju sinovima svojim,sinovima svojim, unucima mojim,neka ne zaborave, neka se sjecaju. Imam i ja prijatelja Švicera, Talijana,iz država svih i sa svih strana,i svi me poštuju,kao stranca i kao Bosanca jer znaju,ako treba dati krvi tu sam prvi,ali u Bosnu ne smiju dirati,jer za nju sam spreman i klavir zasvirati,spreman sam da se potucem,nekoga istucem ili deblji kraj izvucem,jer ja sam se zakleo.NE DAM BOSNE, NE DAM BOLAN,jer to je moje,od Kulina bana do današnjeg dana,to je moje i mojih jarana. Dok ti budeš u Portugalu na godišnjem odmoru,ja cu biti u Bosni na našem Jablanickom moru,uz jarane stare, zvuke gitare i gajbu pivare,uz roštilj i pice nama lijepo bice. I uvijek kada se u Bosnu vratim,obavezno u Jablanicu svratim,narucim pecenje, sjedem pod bagrenje,pogledam na Neretvu i ponovim zakletvu. NE DAM BOSNE, NE DAM BOLAN