Tuga i jad.Djevojka šest godina čeka posao sa diplomom.Sreća za nju što je kreativna i ima umjetničku crtu pa nešto i zaradi prodajući to što oslika i napravi.Mnogi drugi mladi i školovani ljudi takođe godinama tavore po biroima i burzama rada i nadaju se prilici da odu van ove države.I opet ćemo na izborima glasati za svoje u strahu da će nas syebati oni drugi.A vrijeme prolazi,zalazi se u godine,mnogi se ne žene i ne udaju jer čekaju bolja vremena,a za to vrijeme isti političari koji su za ništa,a opet na isti fazon dobili glasove,samo postaju deblji,veći i bogatiji.Njima je dobro.Ogromne plate za nikakav posao.Njihova djeca završavaju vani,voze auta bolja nego Džems Bond.Idu na odmor po Turskoj i Grčkoj.Neće te za prijatelja na Facebook-u,nego samo njihov babo ili mama,da ti pred izbore lajka slike i statuse,pa u kabini kad glasaš kažeš sebi:"Moram za njega glasati,on mi je prijatelj".I opet iznova još četiti godine.I tako četiri po četiri evo ih skoro 20 u bijedi i iščekivanju boljeg.Naumpadne mi jedan paradoksalan predizborni slogan SDA,od prije 10-ak godina:“najtežih 10 godina zajedno“,a neko je zlurado dopisao „ako Bog da i četnaest(najtežih)“A ko nam je kriv za sve ovo? Blašević ima odgovor.Krivi smo mi...