sandzo, ja ipak mislim da je bolesno to raditi. ne znam sta covjeka natjera da objavi video svog djeteta na youtube, sta se time postize osim nekakvih lajkova, ako ikad budem imala bebu mislim da cu cuvati tu srecu za svoju porodicu.
tako je i meni isto, imam samo jednu sliku kada sam bila beba, pa mi cudno kako sam tako bila debela u ratu haha. takodjer i na fb pretjeruju s tim, da ne pricam da djeca od 7 godina imaju neke profile na face-u, idol im selena gomez, wtf, al neka radi sta god hoce, svako odgaja djecu kako zna, znam kako cu ja svoje ako Bog da :D
pa te price onda imaju neku draz, a kada ova djeca odrastu dobice dobar vremeplov. ne mora internet nuzno iskvariti dijete, poenta je u tome da se djeca trebaju igrati, druziti, stvarati drustvene navike, isprljati se, pasti, popeti se na drvo i slicno. meni su one videoigrice sa onim disketaama ili kako se to vec zvalo bile vrhunac tehnologije, imaala sam super djetinjstvo sa puno igre i ljubavi mojih roditelja. sada je nesto to cudno sve
to si bas fino reko, tako i dodje. vazno je postaviiti ciljeve i prioritete. voljeni su uvijek prioriteti, ja ne bih mogla bez mojih, svako ko se na to odluci treba biti bas hrabar.
pa dobro, ali ne znam koliko covjek moze biti sretan kada je daleko od porodice, ja licno ne bih bila i nema tih para da bi ostavila svoj grad, porodicu, prijatelje, ali never say never :)
a kakva je sreca ako je nemas s kim podijeliti? pa i tugu s nekim podjelis, izjadas se, imas podrsku svojih dragih ljudi. nema tog uspjeha koji moze zamjeniti porodicu, cak i ta nekakva dosadna rutina ima neku svoju draz, i kada je jednom ne bude covjeku nedostaje. mislim, poenta zivota je da imas pored sebe nekoga koga volis, muza, zenu, djecu, nekoga za koga se boris i sa kim se boris kroz ovaj ludi zivot. sve ostalo je prolazno i nevazno
“Ako nekad, jureci za srecom, nadjete tu srecu, vi cete, kao i ona starica sto je trazila naocale, otkriti da vam je sreca sve vrijeme bila na nosu.”
Sve ste lijepo opisali, nema se bas puno dodati, samo jos eto to da treba biti sretan i sa malim stvarima, i sve se u zivotu lakse predevera, tako zivot nikad ne postane monoton. ;-)
Naravno da ne treba ganjati srecu, ona je uvjek tu samo je treba prepoznati. Lela je prepoznala na vrijeme i cijeni bitne stvari, a i ako je prepoznas kasnije nije bitno, bitno je da si je spoznao. ;-)
Ugodan ostatak dana, i ne zaboravite, osmjeh i gvozdena vrata otvara. :-)