Zlatane Ibrahimoviću, U novembru 2013-e, osmogodišnji Hajrudin Kamenjaš obolio od leukemije molio je da te samo vidi prije nego što umre od bolesti. To mu je bila najveća želja u njegovom kratkom životu. Da te vidi. Da te zagrli. Da može reći vidio je svog heroja i idola Zlatana kojeg je tada prije smrti neizmjerno volio. Odgovorio si da si zbog obaveza zauzet, te da nisi u prilici putovati u Bosnu da se sretneš sa bolesnim dječakom. Hajrudin te je toliko volio i toliko žarko se želio sresti da ga je majka spremila onako bolesnog i dovela ga tebi na noge u Pariz, da ne moraš dolaziti u Bosnu. Bolesnik je došao tebi na noge i čekao te je dva dana na stadionu i ispred stadiona, zvali su te iz kluba, a ti se nisi htio javiti. Bolestan Hajrudin tako se vratio kući sa izgubljenom nadom da će te ikada vidjeti prije nego što umre. To je postalo je dio tvoje biografije. Taj dio tvog života Zlatane, tu je da u tvojoj biografiji i ostane. Neće se zaboraviti.