Svako jutro, kada pogledam u novčanik a trebalo bi da kupim lijekove, doživim šok. Nemam ni za hljeb poslije 15. u mjesecu a kunem se Bogom da imam penziju koju sam pošteno zaradila, radni staž 40 godina. Međutim, kada bi ja i ostali bijedni penzioneri imali penziju koja može doteći barem za hranu i lijekove tridesetak dana da bi u Sarajevu odnosno Bosni i Hercegovini na ulicama bilo znatno manje autoobila ove ali i boljih klasa. ISKRENO NIJE MI UOPŠTE ŽAO! RUŽNO JE OVO REĆI ALI DA LI IKO U OVOJ ZEMLJI BAREM POMISLI KAKO ŽIVIMO MI STARI, BOLESNI A TOLIKO BIJEDNI DA BOLI!