Upravo to, pored toga ima jos puno drugih troskova struja i telefon koji su daleko skuplji nego u domacinstvu, razlicite takse, prostor ko iznajmljuje, pdv, ekoloska taksa, itd. Dalje, tu je kriva drzava jer oko 80% zarade radnika ide drzavi da bi politicari mogli lagodno zivjeti, a nema proizvodnje. U inostranstvu ima proizvodnje i plata je velika pa poslodavac nije u iskusenju da ne prijavi radnika jer radnik sam placa to od svoje plate mali procenat. Kad bi kod nas rekli radniku da mora 80% plate dati drzavi on nebi htio ni raditi. Ovako placa poslodavac od radnicke plate, a radnik to i ne zna. Naravno da ima losih privatnika koji koriste bezakonje, ali zato i opstaju. Posten privatnik brzo propadne ovdje ili mora ograniciti broj radnika i poslovanje ako hoce da opstane. To znam jer sam prosao kroz to.

Joj ne mogu da se načudim kakve sve frustracije neću pročitati na klixu. :) Pa ljudi moji, u svakoj kapitalističkoj zemlji - privatnici drže državu na svojim leđima i cijenjeni su i poštovani članovi zajednice. Kod nas itekako drže državu na svojim leđima i cijeli sistem. Postoji 10% privatnika koji su bahati i seljačine i u sprezi s vlašću koja im je to omogućila. Problem je što narod vidi tih 10% - a ne vidi ostalih 90%. koje država handri kako stigne. Kod nas je mentalitet užas, poremećeno smo društvo psihički. Sve dok privatnika budemo gledali kao lopova, a ne kao ''spasioca'' - neće nam biti bolje. Narod naš traži hljeba bez motike, nezarađene penzije i posao na državnoj sisi - i onda psuju na političare kad uzimaju bijeli hljeb, a 90% njih bi to isto uradilo na njihovom mjestu. Onda plasira se priča kako privatnici za sitne pare izrabljuju radnike.

A niko ne govori da radnik mora 3/4 zarađenog da da državi. Znači mora da zaradi 4 svoje neto plate da bi firma mogla biti na nuli. Čak ni radnici naši to ne znaju, jer da znaju, onda bi se desile promjene, tražili bi reforme u pravom smijeru, a ne sadaku. Kod nas bi tek nastao haos u sistemu kad bi se radnicima isplaćivala bruto plata, pa ja mislim da bi sistem propao za mjesec dana, jer 90% radnika ne bi uplaćivalo NIŠTA državi. Tako i kroz ovaj zadnji primjer mogu reći da su ipak privatnici ti koji se, htjeli - ne htjeli, jedini brinu za stabilnost sistema, zdravstva, školstva, policije, guzonja...

Čak i radnici vole da handre privatnike koji ne handre njih. - također našeg mentaliteta problem :) Ono razmišljaju u smislu - ko ga je*e, da nema, ne bi ni meni dao ovoliko... naravno, ne svi radnici, ali jedan značajan procenat. Onda kod nas država apsolutno ne štiti privatni kapital ni u kom pogledu, pa ni u onom osnovnom - sigurnosnom. Danas čim neko razvije neki biznis, malo ga krene, odmah ga posjete reketaši. Znamo svi šta se dešava poslije. A onda naš narod likuje i čestita reketašima - kažu: '' Ko ga je*e, jest se i digo, neka ga malo spuste.'' ... a ovamo onda pljuju kad čuju da se desilo neko ubistvo, razbojništvo na ulici, silovanje ... Licemjerstvo na kvadrat!

I da... svako ko smatra da ga privatnik izrabljuje - nek slobodno da otkaz. To su neka pravila slobodnog tržišta rada i kapitala. Ja lično nikad ne bih mogao raditi bilo koji posao, ako smatram da znam i umijem bolje i više od toga. Nisam privatnik, radim u privatnoj firmi kao inžinjer. ...ali muka mi je stvarno više ove kuknjave, naš narod ni sam ne zna šta želi (a da to nije hljeb bez motike). Ima svakakvih radnika i svakakvih poslodavaca. Problem javnosti je u tome što se na radnika uvijek gleda sa sažaljenjem, ono kao ''jadan on...crnči.'', a na poslodavca se gleda kao lopova, ma kakav da je on. To su te neke predrasude koje su uništile naše društvo.

@Dornauszieher - to što ti pričaš je propala ideologija, neki komunizam možda...nešto.. Sve razvijene zemlje svijeta su kapitalističke. Ti pokušaj onda, možda uspiješ u Sj. Koreji, s obzirom da evo i u Kubu ulazi kapitalizam. Komunizam lijepo zvuči teoretski, ali u praksi se pokazao kao poguban, zašto? Zato što ne potiče razvoj, ne potiče konkurenciju, čim ti nemaš poticaja da se trudiš - nećeš se ni truditi, jednostavno. Kapitalizam i jest koncipiran tako da niko ne živi od tuđeg rada - već od svog. To da se živi od tuđeg rada - to je komunizam. (nejednako se radi, ali jednako se dijeli, znači neko parazitira) Privatnik ne živi od tuđeg rada, on radnika plati onoliko koliko vrijedi. Ako radnik smatra da vrijedi više - nek radi za više, niko mu ne brani. Dalje, niko tom istom radniku ne brani da postane i sam privatnik. To je ljepota kapitalizma - što svi imaju priliku da postanu privatnici (ako su sposobni).

Problem je što naši radnici precjenjuju sebe često, misle da vrijede više nego što zaista vrijede. Evo npr, ja priznajem, kao radnik, da nisam sposoban da postanem privatnik, razumijem se u proizvodnju, ali mi trgovina nije jača strana i nemam hrabrosti da se upustim u tu avanturu, pogotovo ako znam koje sve namete moram plaćati. Ovako radim za solidnu platu i zadovoljan sam, hvala Bogu. Nego, problem je što bi kod nas obućar htio da bude direktor kliničkog centra. Ako radnik u Kini proizvede dnevno 50 košulja, za platu od 150 $ - zašto naš radnik smatra da treba da bude više plaćen za isti taj posao? ovo malo karikiram - ali tako funkcioniše globalni kapitalizam. Vidite i sami da se firme otvaraju tamo gdje je jeftinija radna snaga. Mogu ja svoj proizvod zacijeniti 1000 KM, ali ako ga Kinez proizvede istog takvog za 500 KM - moj posao je onda totalno propao.

@Dornuszieher jaki su ti argumenti - moj čelik, tačnije inox zapošljava ljude, a ti ćeš se od društvenih nauka očito hljeba najesti i otvoriti nekome radno mjesto.. Hvala, doviđenja, prijatno :)