To kad budem imao njemačku penziju. Pa odem ko roda na jug, pišem pjesme i posvetim se filosofiji. Puštam mještanima ploče na TOSCA 20 gramofon i ljuljam se na onoj ljuljašci od palme. Pođahkad štipnem kakvu guzlatu crnkinju za dupe, ali kao slučajno, jer se pravim da ništa ne vidim. A ona mi se bekelji iza leđa; beeee, ludi đede...! Ja naravno ništa ne čujem, samo podyebavam; skuhajte mi puding... donesite mi čaj...! Znaju vala i ovi peMzioneri živjet