Ovo je za LUNU: Oprašta li Allâh širk?‏ Izvor: Imam ‘Abdur-Rahmaan bin Nâsir as-Sa’di, Tajsir al-Karim ar-Rahmân 181-182 Allâh سبحانه je rekao: “Allah, doista neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!” (4:48) On تعالى kaže da On ne oprašta da Mu se išta ravnim pridružuje ali da On oprašta sve druge grijehe mimo toga. Ako On hoće, oprostiti će ove grijehe. Allâh je dopistio da se ovi grijesi mogu oprostiti na razne načine. Primjer toga su dobra djela, nesreće u ovom životu, život u qabru, Sudnji Dan, dove vjernika jedni za druge i zauzimanje zauzimača na Sudnjem Danu. A na sve ovo dolazi Njegova milost koja se spušta na vjernike koji su samo Njega obožavali. Ovo međutim ne važi za širk. Mušrik je sam zatvorio vrata oprosta i izbacio se iz vrata milosti. Tako da njemu ne koriste njegova dobra djela ili nesreće a na Sudnjem Danu će reći: “pa nemamo ni zagovornika, ni prisna prijatelja” (26:100-101) Tako je Allâh تعالى rekao: “A onaj ko drugog Allâhu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!” (4:48) Postoji li veća nepravda od pridruživanja siromašnog, nesavršenog stvorenja Gospodaru svemira koji je savršen na sve moguće načine i koji nije u potrebi ni za kim? Zato je onaj koji to čini osuđen na vječnu kaznu i nema nagradu: “Ko drugog Allâhu smatra ravnim, Allaah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti” (5:72) Ovaj ajet međutim važi samo za mušrika koji se nije pokajao za svoj širk. Što se tiče onoga koji se pokaje za svoj širk, njemu se oprašta i on i sve drugo. On تعالى je rekao: “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allâhovu milost! Allâh će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (39:53) To znači onaj koji se pokaje i vrati se Allâhu.