zalost... kako tuzan i jadan zivot! ni djetetu se nije nasmijesila! uzas! ne mogu zamisliti kako je jadnom djetetu bilo odrastati uz ovakvu mamu... kao ona bekamova. doduse, ona je izvalila da je smijati se - tako seljacki... sta sve zivi na ovom svijetu...
:))) bona, cim ujutro vidim muza i kcerku, meni osmijeh od uha do uha... a na stranu sto su mi do sada milion puta rekli da necu nikad umrijeti ako smijeh produzava zivot, koliko se smijem. yebes dan, a ne zivot bez smijeha. ne daj boze nikom. iskreno, sigurna sam da s ovom osobom nesto nije kako treba...