Nemamo se pravi smijati, pa naši roditelji su živjeli u zemlji koja je vrlo slična današnjoj S Koreji. Bile su i redukcije struje, i vode, vježbe žanračen u slučaju aviobombardovanja od strane " neprijatelja koji nikad ne miruje"... A veliki vođa, po zanimanju bravar, uvijek je imao neko "racionalno" objašnjenje. Koje su svi prihvatali klimajući glavom.
Stroj, BBI Centar ili Sarajevo City Centar ne treba krečit, to su građevine o kojima je mogla samo sanjat komunistička bagra, otimat pare od ljudi i pravit kockaste ruske zgrade od kartona, kakvih je puna država. Pa su dobili nadimke, baren u Sa, "šibiva", "stometarka" i sl. Ako žališ za tim vremenima preseli u Sjevernu Koreju i uživaj u životu!
Nije se imalo šta kupit ni u robnoj kući, pa je postojala. I Borovo, Kluz... A fabrike, firme, pogotovo velike su uglavnom uništene, ciljano zapaljene od strane četnika, nešto se obnavlja, doduše sporo, A otvori sam firmu, niko ti ne brani, prije nisi mogao. Bio bi optužen da si kapitalist. Na žalost, mentalitet je ostao, tako da ispada da ko god danas ima malo više para da je lopov, a znam gomilu ljudi koji su pošteno zaradili u privatluku. Lično, nema tih para za koje bi bio "budžetlija"
Stroj molim te, vidim progutao si tu priču o pasošu, sve moje tetke su ga imale, ali ni jedna nije otputovala dalje od Zaostroga. Kako če kad je ljekarska plata iznosila 100 (sto) njemačkih maraka! I to samo na početku mjeseca, ako kod švercera promijeniš, na kraju mjeseca za isti novac si mogao kupiti šteku cigara, tolika je bila inflacija
Za ljude koji su išli na Kozaru, Sutjesku, Jasenovac, Kragujevac... se pričalo kako puno putuju, strašno puno su svijeta vidili, i tako.
Mom pasošu ne fali ništa! Sa njim sam samo u zadnjih nekoliko godina proputovao pola Evrope, Nedavno sam bio i u Londonu, pa šta ako sam platio pišljivih 60 maraka da bi dobio šestomjesečnu vizu? Na turističko putovanje u Budimpeštu možeš otići ta manje od 200 km, što je iznos par konobarskih dnevnica. I fino ti bude, osječaš se ko lord, ništa ti nije preskupo. Išao sam ja u Mađarsku i prije rata, ali u Pečuj po sir i Vajkrem, ko najveći bijednik.