U posljednje vrijeme se interesujem za ove ljude, potomke Bosnjaka koji su masovno selili iz Bosne nakon Berlinskog kongresa 1878. Oni vole Bosnu i to bezuslovno. Iako mnogi nikada nisu ni bili u Bosni, znaju o njoj gotovo kao i mi. Prate sve sto se desava, znaju odakle su, ko su im pretci, znaju gdje im zivi familija danas. Mnogi njeguju bosanski jezik, posebno oni koji zive na selima. O tradiciji i kulturi da i ne govorim. Nastoje da se zene i udaju sa Bosnjacima i jasno se razlikuju po izgledu od ostalih stanovnika Turske. U danasnje vrijeme masovno dolaze u Bosnu da bi je posjetili, obisli krajeve iz kojih poticu, upoznali se sa rodbinom. A drzava Bosna i Hercegovina je ta koja najmanje cini za njih. To su nasi ljudi i nesmijemo ih se odreci.