Gledao sam nekoliko puta emisiju - intervju koju je TVSA uradila sa Ibrom Biogradlićem. I svaki put mi se činilo kao da je gledam prvi put. Bilo je lijepo slušati priče o zaboravljenim utakmicama i fudbalskim velikanima sa požutjelih fotografija, Ibrinim savremenicima. To je bilo vrijeme kada je fudbal bio fudbal i kada su igrač sa ovih prostora za premiju - ručak u menzi pobjeđivali velikane kao što su Njemačka ili tadašnji SSSR. Uostalom i Ibrina olimpijska medalja, danas kada je svim sportistima u BiH to samo lijepi san govori o tim velikim vremenima, definitivno ovjekovječenim 1967. godine kada je kao desna ruka Miroslava Brozovića dao nemjerljiv dopirnos da u naš grad dođe prva sportska titula u njegovoj istoriji. Čika Ibro neka vam je vječni rahmet! Vi ste osigurali mjestu u istoriji besmrtnika ovog grada!