Osmi mart – dan kojem se najviše raduju vlasnici lokala, zlatari i cvjećari. Osmi mart samo je još jedna šarena laža. Društvo nam je daleko doguralo ako ovaj praznik moramo slaviti iz njegovih pravih razloga - budimo barem za Osmi mart ljubazni prema ženama. A kako to u stvari izgleda? Kupovina poklona za Osmi mart može se pretvoriti u noćnu moru. Zavisite od količine novca u džepu, limitiranog izbora gdje se morate odlučiti između nečega skupog ili nečega beskorisnog i stvarno vam treba biti sretan dan ako uspijete da naletite na nešto korisno, šarmantno i ne pretjerano skupo. Ako uzmete u obzir da treba kupiti nešto ženi, djevojci, majci, nani, sestri, punici, jetrvi, svastici,ljubavnici, onima kojima idete u goste, Osmi mart postaje trauma svoje vrste kao i svaki drugi uništeni praznik. U isto vrijeme propadajuća društvena preduzeća pripremaju prigodnu zakusku uz odavanje počasti svojim radnim koleginicama poklanjajući im jedan cvijet i eventualno nekakav poklončić, jer, znate, nema se. Svi će pojesti po malo i popiti malo više, tek da se zna da je praznik proslavljen. U vezi sa cvijećem povezana je i jedna od najtužnijih osmomartovskih priča. Naime, barem dva dana prije, po ulicama se pojavljuju brojne žene koje prodaju cvijeće i tamo će ostati sve dok ne ode i posljednji karanfil negdje kasno osmog marta uvečer. Njihov je postupak možda i najdirljiviji momenat osmomartovskog društvenog fenomena. Pa zar ne bi trebalo zabraniti da žene rade 8. marta - ne u službenom smislu već onako iz štosa? Na televiziji sve rjeđe i rjeđe pokoja riječ o Rozi Luksemburg i Klari Cetkin, štrajkovima i borbi za pravo glasa žena. Tradicionalni, stereotipni i patrijarhalni obrasci su često glavna prepreka u ostvarivanju suštinske rodne ravnopravnosti. Žene nisu poželjne kao radna snaga, jer su opterećene brigom za djecu i porodicu, koriste porodiljska odsustva, te time opterećuju poslodavce i smanjuju profit. Već su i javno poznati slučajevi gdje žene koje ostanu u drugom stanju dobijaju otkaze od strane svojih poslodavaca. Naravno, tu je i sveprisutni mobing na poslu. Svaka četvrta žena u Bosni i Hercegovini žrtva je nasilja, a svaka deseta je to doživjela u posljednjih godinu dana. Psihičkom nasilju najčešće su izložene mlađe žene, a počinitelji su najčešći, nakon partnera, očevi pa potom prijatelji i nepoznate muške osobe. Zakonska regulativa i prava koja imaju ostaju samo mrtvo slovo na papiru. Muškarci nisu naši zaštitnici, da jesu, od koga bi nas onda štitili?