Sinoc sam imao priliku da prisustvujem premijeri filma. FILM JE JEDNA VELIKA SRAMOTA. Kompletan film je uradzen amaterski i krajnje nekvalitetno bez ijedne jedine emocije. Da bude jos veca sramota u filmu su totalno zanemarena dva GLAVNA AKTERA PRICE A TO SU MUHIC MUHAREM I ADVIJA (Alenovi BABO I MAJKA). Prednost se daje bolnickom osoblju koje prica kako su par mjeseci brinuli se o Alenu i proveli sa njim a niko nije upitao MAJKU ADVIJU koju je ona zrtvu podnijela podizuci usvojeno dijete ( pored svoje dvoje malodobne djece) u opkoljenom GORAŽDU bez hrane i vode kada su mnoge zene zbog gladi i teskih uslova vlastitu djecu napustale. Proslavljeni reditelj SEMSUDIN GEGIC je sa ovim filmom dozivio jedan veliki FIJASKO, to se moglo vidjeti na premijeri. Najvece OVACIJE I APLAUZE je dobio BABO MUHAREM.
Valjda je to interpretacija Gegica.... Ja mislim da se trebi naci novi nacin da se promovira prica nevidljive djece : u sklopu toga novi reziser ( strani ili domaci), i bolji budzet, Nova promocija ( svijetska). Kao autorski film na primjer... Da se prikaze i na filmske festivale.... Ali to je samo bajka...