Ima negdje zemlja jedna, neobična, čudna , bijedna. Pamet teško tu zalazi, vlast se sa njom razilazi. Ni gradjani nisu bolje, jer nemaju za to volje. Ćute, šute, trpe, stenju, a govore o poštenju. Jami, drpi, pljačkaj, laži, pravilo je koje važi. U Boga se samo kuni, da se niko ne pobuni. Da se niko ne dosjeti, daleko je od pameti, sve što danas oni rade, jeset’ budale da zavade. Budi samo u većini, papak, krkan, šljam najveći, da si narod moraš reći, pa se nećeš ni opeći. Narod koga drugi mrze, narod koji nema prava, narod koji nije lud, glasaj za nas – nemaš kud. Nije glava da se misli, džaba imaš oba oka, ti si ono što ja želim, k’o i svaka druga stoka. Ne izlazi iz svog tora, jer te čoban vratit mora. A koji će bit na redu, čekaj da se dogovore, dok račune svoje svedu, ko šta drpit više more. Dok svak svoje pare broji, narod za njeg ne postoji. Ko će koji trezor zgrabit, ko će kome više zabit, to se mora demokratski. Narod voli demokratsku sliku, ne mješa se u našu politiku. Dok se vukovi za ovce kolju, ovce šetaju gladne po polju. Dok se svak za svoje stado bori, to se zovu pregovori. Dok se svak’ u ime nacije busa u prsa, bit će i KONSTITUTIVNOG CIRKUSA. Navali narode bez pameti, može Vam neko lidere oteti. Zauzmi svoje mjesto u stadu, pa mirno gledaj kako ti život cirkusanti kradu. Nemoj se slučajno po glavi udariti, može ti, ne daj Bože, pamet proraditi. U svadji je budućnost, spas i nada, bez fabrika, plata i bez rada. Nije ovo reklama, nije ni san, u ovakvom cirkusu Vam prolazi svaki dan. Da nije istina, bilo bi smiješno. Tražili ste, gledajte. U cirkusu uživajte. Zar neko misli da se bolje sutra krije iza ovih gangsterskih nadmudrivanja. Onaj ko ima trunku soli u glavi, prepoznat će nenormalno stanje. Zar su bitnije fotelje, ko će zavući ruku u koji trezor, a sve trezore narod puni, od života gradjana, od funkcionisanja države. Čija je država, ako je uopšte ima? Gradjana ili političara? Čiji su sudovi, policija, banke, švercersko trgovački centri za pranje para od kriminala? Čiji sinovi, kćeri, rodjaci, prijatelji i simpatizeri, zauzimaju odgovorne funkcije? Ko to uživa u mitu, štiti korupciju. Ko to poziva na Srpstvo, Hrvatstvo i Bošnjaštvo, a šeta „ četnike, ustaše i radikalne terorističke organizacije“ po svetoj zemlji, kojoj ni orginalno ime ne dozvoljava da ima? Ko ne vidi i ne želi da prizna da je to konstitutivna bratija, hoštapleri, kriminalci, tajkuni, lažovi. Ima li nečovjek vjeru? Ima li glupost mjeru? Ima li budala dara da gradi, da stvara, a ne da ruši, kolje, na mržnju poziva i u to ime i Boga poziva? Ko normalan od takvih može očekivati bolju sutrašnjicu? Niko. Zbog toga je tu konstitutivni cirkus. Da ima svoje žonglere, svoje simpatizere. Zbog toga, život nije ništa drugo nego jedan veliki cirkus. Pametnom, cirkusa dosta jedan dan, budala uživa cijelog života. U normalnoj državi, u normalnom društvu, ovakav cirkus bi se riješio vanrednim izborima. Žongleri ove vrste, završili bi svoj nastup za sva vremena. Na svu sreću, mi niti imamo normalnu državu, niti normalno društvo. KONSTITUTIVNI CIRKUS SE NASTAVLJA.