Šehid Hasan El-Bena prvi je koji ukazuje veliki interes za ispravke u shvatanju islama kod muslimana i vracanje islamu onoga što su iz njega izbacile ruke“pozapadnjačenih“ ljudi i sekularista,koji su htjeli da od njega naprave akidu bez Šerijata,vjeru bez države,istinu bez snage,i mir ili predaju bez džihada.A on,kao i onaj ko je ovu vjeru objavio,želi da ona bude i akida i Šerijat,i vjera i država,i istina i snaga,i mir i džihad,i musaf i sablja. Veliki trud je uložio da ljudima ukaže na to da je politika sastavni dio islama,a sloboda jedan od islamskih farzova.Isto tako,usmjerio je svoju pažnju i interes za oblikovanje muslimanske generacije koja će imati vjerske ciljeve,islamsko usmjerenje,poslaničku uzornost,tj.generacije koja će čvrsto biti vezana za islam,koja će po njemu raditi,a zatim raditi na njegovom buđenju i jačanju,dajući životu vjersko obilježje,i koja se radi ostvarenja tog cilja želi ujediniti,a ne podvajati.Zato on ne potiče teme koje dovode do cijepanja safa,podvajanja i dijeljenja ljudi na grupe i frakcije,nego se zadovoljava ujedinjenjem ljudi u osnovnim,krupnim i temeljnim pitanjima islama.U svojim dnevnicima navodi poučan događaj koji ukazuje na njegovu ranu budnost,još dok je bio u dvadesetoj godini života,u vezi s pitanjem jedinstva u nužnosti ujedninjenja sinova ovog ummeta oko temelja akaida,Šerijata i morala,i izbjegavanja sporednih razilaženja kojima nema kraja.U njegovoj maloj džamiji bio je ugao u kome je profesor držao dersove i za koji je on rekao:“Ovaj drugi ugao je ugao kojega je sagradio hadži Mustafa,nastojeći se time približiti Uzvišenom Allahu.I u tom uglu okupljala se grupa učenika radi izučavanja Allahovih ajeta i mudrosti,i to u potpuno čistoj bratskoj atmosferi.To nije potrajalo dugo.Vijest o tome dersu,koji se održava između akšama i jacije brzo se raširila.Nakon njega se odlazilo na kafanski „ders“ kome su prisustvovali mnogi ljudi,a među njima i oni kojima je razilaženje bilo drago i koji su se uvijek upuštali u rasprave i bavili ostacima ranijeg fitneta, Jedne noći sam osjećao čudnu atmosferu.Atmosferu uzdržanosti i podvajanja.Vidio sam da su se slušaoci jedni od drugih udaljili čak i u mjestima.I gotovo da nisam ni počeo,a iznenadilo me je pitanje: 'Kakvo je profesorovo mišljenje o posredovanju i ibadetima radi zadobijanja Allahove milosti?'Rekao sam mu:'Brate moj,mislim da me ne želiš pitati samo o tome,nego želiš pitati i o namazu i selamu poslije ezana,o učenju sure El-Kehf petkom,o riječi 'gospodin' kojom se oslovljava Poslanik,s.a.v.s.,u ettehijatu,o tome gdje se nalaze roditelji Vjerovjesnika,s.a.v.s.,da li sevap od učenje Kur'ana za mrtvog stiže do njega ili ne,da li su halke koje prave neke sekte grijeh ili približavanje Allahu?'Počeo sam mu nabrajati sva pitanja u kojima postoji razilaženje i koja su u prošlosti bila izvor nereda i njihovog žestokog razilaženja.Čovjek se zabunio i rekao:'Da,hoću odgovor na sva ta pitanja!' Rekao sam mu:'Brate moj,ja nisam učenjak.Ja sam samo obični čovjek,koji je naučio neke ajete,časne vjerovjesničke hadise,neke vjerske propise iščitavajući knjige,i to želim prenjeti na druge. Ako me izvedeš izvan ovog domena,stavio bi me u nezgodan položaj.A onaj ko kaže:'Ne znam“,već je izdao fetvu.Ako te interesuje ono što ja govorim,slušaj to,a ako želiš proširiti svoje znanje o tome,pitaj drugu ulemu i za to kompetentne učenjake.Oni ti mogu dati odgovore na ono što želiš pitati.A što se mene tiče,ovo je moj nivo znanja,a Allah ne zadužuje nikoga preko njegovih mogućnosti:'Čovjek je ostao zbunjen ovim riječima i za njih nije imao nikakav odgovor.Na vješt način izbjegao sam odgovor.Prisutni,ili,pak,njihov veći dio osjetili su rasterećenje ovakvim raspletom događaja.Ja,međutim,nisam htio da propustim priliku,te sam im se okrenuo i rekao:'Braćo moja,znam da ovaj brat koji je postavio pitanje,kao i mnogi drugi među vama,od ovog pitanja ne očekuje ništa drugo osim saznanja kojoj grupi pripada novi muderris.Da li je pristalica šejha Muse ili šejha Abdus-Semia'?A to saznanje vam neće biti ni od kakve koristi.U neredu ste proveli osam godina,i to je dovoljno.Muslimani su se u vezi s ovim pitanjima razilazili stotinama godina,i još uvijek se razilaze,a Uzvišeni Allah želi da jedni druge volimo i da budemo jedinstveni,a prezire naše razilaženje i podvajanje.Zato vas molim da sklopite ugovor s Allahom,zavjetujući Mu se da će te se od sada kloniti takvih pitanja,truditi da naučite osnove i temelje islama,raditi po moralnim i općim principima islama,i druge u zajednici ka tome usmjeravati,obavljati farzove i sunnete,kloniti se usiljenosti i sitničarenja,sve dok se duše ne iščiste,i dok nam svima ne bude cilj saznavanje istine,a ne trijumf vlastitog mišljenja.Tek onda ćemo i ova pitanja zajednički pručavati,i to u atmosferi ljubavi,povjerenja,sloge i iskrenosti.Želim da od mene prihvatite ovakav stav i da on bude naš međusobni ugovor.'I nismo napustili ders a dali smo čvrst zavjet da ćemo se međusobno potpomagati,biti na usluzi plemenitom islamu,raditi za njega kao jedna ruka,odbacivati sva značenja koja u sebi nose podvajanje,čuvajući vlastito mišljenje,sve dok Allah ne donese svoj sud o njemu. Nakon toga se,voljom Allahovom,ders u uglu džamije održavao daleko od razilaženja.Kasnije sam u svakom dersu iznalazio neku od poruka bratstva među mu'minima,uzimajući je za temu predavanja kako bi se bratstvo učvrstilo u srcima.Isto tako sam odabirao neko od pitanja o kojem postoje različita mišljenja,a koje nije nikada bilo predmet njihovog razilaženja,i koje svi oni uvažavaju,navodeći ga primjerom tolerancije među našim dobrim prethodnicima,neka je Allah njima zadovoljan,i dokazom da su tolerancija i uvažavanje međusobno različitih mišljenja-dužnost. Sjećam se da sam naveo praktičan primjer i rekao im: 'Ko od vas pripada hanefijskom mezhebu?'Izašao je jedan od njih,pa sam upitao:'A ko od vas slijedi šafijski mezheb?'Istupio je drugi.Rekao sam im:' Klanjat ću kao imam sa ovom dvojicom braće,pa šta češ ti,hanefijo uraditi s učenjem Fatihe?'Odgovorio je:'Neću je učiti,nego ću šutjeti:'Rekao sam:'A ti šafijo,kako ćeš ti postupiti?'On reče:'Fatiha se mora učiti i ja ću učiti.'Potom sam rekao:'Kada završimo namaz,šta ti,šafijo,misliš o namazu tvoga brata hanefije?'On reče:'Njegov namaz je pokvaren,zato što nije učio Fatihu a ona je rukn(sastavni dio namaza).'Zatim sam rekao:'A šta ti,hanefijo,misliš o namazu svoga brata šafije?'On reče:'Učinio je ružno i zabranjeno djelo,zato što je učenje Fatihe od džematlije pokuđeno i haram-djelo.'Rekao sam:'Da li jedan drugome osporavate njegov postupak?'Oni rekoše:'Ne!'Potom upita sve prisutne:'Da li vi osporavate postupak jednoga od njih dvojice?'Svi rekoše:'Ne!'Zatim sam rekao:'SubhanAllah!Šutite u ovakvim situacijama a radi se o ispravnosti i neispravnosti namaza,a niste tolerantni s klanjačem koji učeći Ettehijatu kaže:'Allahumme salli ala Muhammedin',ili ' Allahumme salli ala sejjidina Muhammedin',nego zbog te razlike na noge podižete cio dunjaluk.'Takav je istup utjecao na njih,te su počeli svoje stavove prema drugima preispitivati.Uvidjeli su da je Allahova vjera šita i laksa od suda razuma nekog pojedinca,ili neke skupine o njoj.Naprotiv,u svemu se mora vratiti Allahu,Njegovom Poslaniku,zajednici muslimana i njihovom imamu,ako imaju zajednicu i imama(halifu).“ Jusuf El-Karadavi,“Razumijevanje prioriteta“,str.241-244.