Zar u zemlji u kojoj dio ljudi (penzioneri) umiru od gladi već dugi vremenski period ima mjesta i volje da se slavi bilo šta. Nevjerujete? E pa probajte 30 dana živjeti, hraniti se, plaćati režije, kupovati lijekove (evo osim ovoga ništa drugo) pa da se vidimo na kraju mjeseca i popričamo na šta vam je ličio život tih 30 dana. Znam da je teško povjerovati i da neki misle da je ovo kukanje bez veze, kunem se da se dalje ne može. Jednostavno više se ne može gladan leći gladan ustati i nemati bukvalno ni za šta osim da se plate režije i pa dana hrana. Ostatak (pošto sam sama) kako mi ko šta da. Dokle, 40 godina sam radila, i ovo nije moja sramota, zato javno i pišem, da je pravde radi ovoga bi se trebali crveniti ljudi u vrhu vlasti. Ali.........................