21 godinu živio sam u SFRJ i danas kada razmišljam o toj bivšoj državnoj zajednici i sistemu ni dan danas nisam načisto koju bi joj ukupnu ocijenu dao. Bio sam mlad, sve mi je iz perspektive iz koje sam tada promatrao svijet oko sebe izgledalo bajno.Nije bilo problema s novcem barem ja nisam znao da ih roditelji imaju.Redukcije struje i vode,redovi za prašak,ulje,šećer nije me uzbuđivalo,to što su police u robnim kućama bile poluprazne i nisam smatrao nekim problemom.Eto ponekad bi išli s nastave i mahali mercedesu s 6 vrata,ismijavalo se one koji su se deklarirali kao vjernici,bilo je zabranjeno pjevati neke pjesme i pričati pojedine viceve no sve u svemu to sam sve prihvaćao kao neku normalu.Pa što ako smo u Trst išli po walkmane nitko nije kritizirao državu pa nam je valjda bilo super. No nije sve bilo idealno,mnoge stvari nisu bile u redu ako si samo malo dublje zavirio ispod površine. Recimo bilo je očigledno da SFRJ s svojom ekonomijom i proizvodnjom(osim u pojedinim granama kao brodogradnja,prehrambena industrija i recimo proizvodnji oružja) nije mogao izdržati tržišnu utakmicu. Krntije koje smo vozili nisu bile dorasle niti najjadnijim zapadnim automobilima,proizvodna učinkovitost je bila niska a mi smo išli u susret galopirajućoj inflaciji.A opet kritike nisu bile poželjne jer se zbog njih išlo u SUP na ispitivanje a neki bogami i u bajboksanu. Igrom slučaja raspala se i država i sistem pa je nakon toga pala zavjesa iza pozornice