Samir Okić (1973.) jedan je od 11 uhapšenih Bošnjaka za koje će biti zatražen pritvor pod sumnjom da su potencijalne teroriste.
Kako su saopćile policijske strukture RS-a postoje dokazi da su ove osobe nabavljale određena sredstva, s namjerom da, u određenom trenutku, izvrše terorističe aktivnosti na institucije RS, s posebnim naglaskom za policijske i nositelje pravosudnih institucija. Međutim, komšije i prijetelji svih nacionalnosti šokirani su zbog hapšenja Okića, inače bivšeg pripadnika Armije RBiH i jednog od najvećih humanista u Vlasenici. Kako nam je ispričao jedan Okićev komšija njegova supruga zabrinuta je za sudbinu Samira, koji se inače bavi poljopriovredom, a imanje na kojem uzgaja stoku dao mu je Srbin, jer Samir nema okućnice jer živi u gradu Vlasenici.
– Ovo je stravično. Ovjde su hapsili ljude samo jer se tri dana nisu obrijali. Mi smo svi u šoku. Okić je veliki humanitarac i nema akcije u kojoj nije učestvovao. Nema nikakve veze s vehabijama ili bilo kojojom drugom ekstremnom grupom – kazao nam je prijatelj Okića.
Samir Okić je sarađivao sa velikim brojem humanitarnih organizacija, a pakete je uručivao svima kojima je to bilo potrebno bez obzira na nacionalnost.
– Okića je lično rahmetli Alija Izetbegović imenovao za koordinatora povratka za područje Doboja, a kada se oženio došao je u Vlasenicu. Inače, njegov rahmetli punac prvi je ubijen u Vlasenici, a do danas se ne zna koga je ubio. Također, sinoć nas je pozvala jedna Samirova komšinica, Srpkinja koja je kazala da se boji da će neko učiniti nešto njegovoj stoci i zapaliti mu štalu – priča njegov prijatelj.
Okić živi sam sa suprugom u Vlasenici, a koliko su šokirani Bošnjaci, toliko su u šoku i komšije Srbi, jer znaju koliko im je Samir pomagao.
– Nije ovo 1992. godina da se ljudi ovako odvode. Neselektivno i bahato odvođenje ljudi podjestilo nas je na rat, a znamo svi da nam ništa dobro nije donio. Bošnjaci kao narod koji je najviše zla pretprio nije zaslužio progon i nakon toliko godina od rata – istakao je izvor.
Grugačija, jer stanovništvo i Bošnjaci i Srbi hoće normalan život i među njima ima mnogo više suradnje nego neke netrpeljivosti.
Netrpeljivost ozbiljno pokušavaju da podgruju mediji tipa RTRS -a koji se pretvorio u Miletov megafon. To je sramotno za javni servis i time se neko treba pozabaviti, u prvom redu RAK.