Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, povodom politički motiviranih hapšenja u entitetu Republika Srpska (BiH) analizira pozadinu aktuelnih događanja i moguće posljedice tih događaja.
IFIMES tvrdi: Dodik zastrašuje povratnike kako bi ih prisilio na ponovno iseljavanje.
Posljednji događaji u Bosni i Hercegovini (BiH) ponovno pokazuju koliko su krhki postojeći mir i stabilnost. Iako je Evropska unija (EU) najavila da će se aktivnije baviti Bosnom i Hercegovinom poslije konstituiranja novih vlasti na nivou države Bosne i Hercegovine, BiH može ostati bez te podrške zbog drugih događaja, navodi se u analizi IFIMES-a.
Situacija u Bosni i Hercegovini je kulminirala zbog najnovijih akcija Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) zbog hapšenja pripadnika marginalizirane i brojčano manjinske etničke zajednica Bošnjaka nastanjenih na teritoriji bh. entiteta Republika Srpska (RS). Akcija je dugo pripremana operacija vlasti iz Republike Srpske na čelu sa predsjednikom tog entiteta Miloradom Dodikom i predstavlja kontinuitet djelovanja vlasti u RS-u. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas na nesrpske povratnike i njihovu imovinu na području RS-a je izvršeno i zabilježeno skoro 2.000 napada, koji nisu krivično sankcionirani.
Hapšenja nastavak politike etničkog čišćenja
Hapšenja koja su uslijedila nakon ubistva policajca u Zvorniku 26. aprila 2015. godine su samo nastavak organiziranog napada od strane vlasti RS-a i predstavljaju svojevrsni državni terorizam, kojeg realiziraju političke elite u RS-u od potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Naoružanom mladiću, koji je pucao u policajca su srpske (para)policijsko-vojne strukture ubile oca 1992. godine, dok se ubijeni policajac nalazi na spisku osoba, koje su povezane i odgovorne za genocid u Srebrenici izvršen jula 1995. godine. Naoružanom mladiću poslije ubojstva oca, ostatak porodice je protjeran sa kućnog ognjišta 1992. godine. Poslije rata teškim naporima vratio se na porušeno ognjište sa majkom.
Međunarodna zajednica prešutno podržava napade na povratnike
Koliko djelovanje međunarodne zajednice pogoduje stvaranju atmosfere nesigurnosti i straha u BiH, ali i razbijanju BiH, najilustrativnije se može detektirati na primjeru dva dokumenta usvojena tokom 2015. godine u BiH. Jedan dokument usvojen je i proglašen od strane hrvatskih predstavnika u BiH putem Hrvatskog narodnog sabora (HNS) o stvaranju trećeg entiteta, a drugi SNSD-ov dokument o referendumu. Navedeni dokumenti predstavljaju povratak na devedesete godine prošlog stoljeća kada su tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević preko stvaranja Hrvatske republike Herceg-Bosne (HR-HB) i “Srpske republike BiH” pokušali razbiti BiH. Danas predstavnici međunarodne zajednice u povodu ova dva dokumenata daju zvanična saopćenja, da je BiH stabilna država i da je BiH neupitna država. Umjesto da poduzimaju ovlasti predviđenim Dejtonskim mirovnim sporazumom i sankcioniraju navedene akcije na razbijanju BiH, najviši predstavnici međunarodne zajednice se ponašaju kao svojevremeno UNPROFOR u BiH, što može imati opasne posljedice po sigurnost i ugrožavanje opstojnosti BiH. Borba protiv terorizma se osigurava zajedničkim sigurnosnim sistemom, visoko standardiziranim profesionalnim djelovanjem i suradnjom, a ne nikako zloupotrebama sistema, koji je na sceni u Republici Srpskoj.
Upravo je događaj u Zvorniku jasan signal međunarodnoj zajednici i OHR-u, da je sigurnosni sistem u BiH rascjepkan i da je potrebno izvršiti reformu policijskog sektora stvaranjem jedne policije BiH slično kao što je urađeno sa Oružanim snagama BiH.
Čistke koje je u MUP RS sproveo Milorad Dodik početkom godine nisu samo usmjerene za obračun sa političkim neistomišljenicima u cilju očuvanja vlasti, nego i za nastavak formalnog zaokruživanja teritorija na kojem su počinjena teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava od 1991-1995.godine.
Dodik pokušava da preko navedenog slučaja iz Zvornika formira svoju obavještajnu službu unutar RS-a, odnosno pokušava da razbije dvije državne agencije (OSA i SIPA) i njihove ovlasti prebaci na entitetski nivo u cilju formiranja entitetskih obavještajnih službi.
Izazov za međunarodnu zajednicu je, da ne dozvoli rasparčavanje ionako rascjepkanog sigurnosnog sistema u BiH, zaustavi velikodržavne akcije Dodika na entitetskom nivou i preko izbora najboljih kadrovskih rješenja u agencijama za provođenje zakona osigura profesionalan i zakonit rad navedenih agencija.
Dodik eksponent Rusije i njenih interesa
Svjetske izazove u borbi protiv terorizma vlasti u RS koriste za razbijanje BiH i uz pomoć Rusije ponovo uvode BiH u stanje krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, što je tada rezultiralo regionalnim ratom, koji je zaustavljen NATO bombardiranjem Beograda i vojnom intervencijom na Kosovu. Upravo je Aleksandar Vučić, premijer Republike Srbije, u vrijeme Dodikove referendumske deklaracije prepoznavajući da upravo Srbija može iz Dodikovog djelovanja izvući “najdeblji kraj”, pozvao na srpsko-bošnjački dijalog što je bio nož u leđa Dodiku i njegovim ratnohuškačkim akcijama. Dodik pokušava projicirati situaciju iz 1991.godine, ali posrnula Srbija sa Aleksandrom Vučićem nije spremna podržavati sulude akcije Dodika i njegovih političkih marioneta. Svaka neposredna podrška Dodiku je ustvari podrška ruskim interesima na Zapadnom Balkanu. Stvara se utisak, da bošnjačka politika zbog unutarnjih slabosti i rascjepkanosti propušta povijesni poziv na međunacionalni dijalog jednog od najjačih srpskih lidera u novijoj srpskoj povijesti.
Slučaj Zvornik je idealna prilika da se raskrinka svaka buduća akcija iz Republike Srpske na razbijanju BiH. Pored međunarodne zajednice, odgovornost leži i na političkim liderima, koji navodno žele opstojnost BiH ili su deklarativno za BiH. Međutim, svoju posvećenost borbi protiv terorizma ne smiju miješati sa borbom za državotvornost te države. Radi se o dva dijametralno suprotna interesa i učestvovanje u svjetskoj alijansi za borbu protiv terorizma ne može biti uzrok, koji će štetiti opstojnosti države Bosne i Hercegovine. Politički lideri se moraju osloboditi predrasuda, da je učestvovanje u alijansi protiv međunarodnog terorizma kočnica da se jasno djeluje na putu zaštite opstojnosti svoje države.
U posljednjih nekoliko godina smo upozoravali na urušavanje sigurnosnog sistema i neadekvatnim kadrovskim rješenjima počevši od imenovanja Fahrudina Radončića za ministra sigurnosti/bezbjednosti BiH do nižih nivoa u sigurnosnoj hijerarhiji i povezanosti pojedinaca u sigurnosnom sistemu BiH sa Moskvom. O tome smo više pisali u analizi „BiH: Transverzala Moskva – Beograd – Banja Luka – Sarajevo“.
Završna faza genocida
Milorad Dodik ulazi u završnu fazu provođenja genocida nad Bošnjacima. Haaške presude i presude sudova u BiH kao i presude sudova izvan BiH potvrdile su i osudile krivična djela ratnih zločina i zločina genocida. Finale će biti donošenje presuda Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Dodika zabrinjava činjenica, da sve što je stvoreno krivičnim djelom mora biti eliminirano tako da će donošenje presuda Karadžiću i Mladiću predstavljati uvod u neminovne promjene unutarnjeg ustrojstva Bosne i Hercegovine. Demografske projekcije pokazuju, da bi na popisu Bošnjaci mogli predstavljati i do 30% stanovništva RS. Zbog toga je za režim Milorada Dodika važno zaustaviti novi val povratka, a postojeće povratnike zastrašiti i prisiliti na ponovno iseljavanje.
Ugrožen bezvizni režim i strane investicije
Napeta atmosfera u Bosni i Hercegovini i ratnohuškačka retorika najviše štete nanosi potencijalnim stranim investitorima, ali i otvara mogućnost za ukidanje bezviznog režima za građane Bosne i Hercegovine zbog oružanih napada u pojedinim dijelovima te države. Niko neće ulagati u napetoj atmosferi, u neizvjesnost, koja može prerasti u trajnu nestabilnost. Dodiku odgovara kreiranje konstantnog konflikta, jer mu omogućava političko preživljavanje.
Zbog toga je za budućnost Bosne i Hercegovine posebno važno utvrđivanje istine, omogućiti ostvarivanje pravde, koja će voditi ka uspostavljanju pomirenja, trajnog mira i dugoročne stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Pojedinci, koji su sudjelovali u ratnim zločinima i zločinu genocida duboko su involvirani u sigurnosno-obrambene strukture institucija entiteta Republika Srpska, a time posljedično i u iste institucije na nivou Bosne i Hercegovine. Potrebno je izvršiti temeljitu provjeru tih kadrova unutar sigurnosno-obrambenih struktura i izvršiti sudsko procesuiranje počinioca ratnih zločina. Nezamislivo je, da se svakodnevno suočavaju žrtve genocida sa počiniocima zločina, koji u uniformama policije i pod hipotekom počinjenih ratnih zločina osiguravaju javni red i mir.
Posebno je važno da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, koja još nije prihvatila Rezoluciju Evropskog parlamenta (EP) od 15. januara 2009. godine sa kojom EP poziva države članice EU i države zapadnog Balkana, da obilježi 11. juli danom sjećanja na genocid u Srebrenici, da to što prije učine. U rezoluciji, koja je jednoglasno donesena u EP, naglašeno je, da je potrebno podsjetiti se i prikladno pokloniti svim žrtvama zločina, koji su počinjeni za vrijeme ratova na Balkanu. Sličnu rezoluciju bi trebala donijeti i Generalna skupština UN-a na svom redovnom zasjedanju u septembru 2015. godine.
EU mora temeljito redefinirati svoju politiku prema Zapadnom Balkanu, koji je još uvijek „bure baruta“ i može ponovno postati regija nestabilnosti i novi sigurnosni izazov za EU.
Ljubljana, 11.maj/svibanj 2015