Da sam imala pameti pa 1992 godine digla sidro i u bijeli svijet, dobro se uhljebila, osigurala, živjela u civilizaciji, pobjegla od primitivizma (ko bi znao da će se poslije rata u BiH njegovati primitivizam) imala posao, dobra i sigurna primanja pa i ja bi cvilila o ljubavi sa mojom Bosnom. Svi ovi koji su ngdje u inostranstvu i dobro žive vaze o Bosni a ja bi njih pitala da su ostali u Bosni, pa da se pate kao većina sirotinje i penzionera odnosno da su gladni, žedni, željni svega a da pri tom svakodnevno moraju gledati prebogate demokrate koji nam vode zemlju da li bi oni tada ovako lijepo pričali o Bosni. Evo primjera: Četvrt vijeka da je rat stao ja još ne čuh da se iko ko je otišao vani vraća da živi u ovu vukojebinu. Vraćaju se samo oni što ih protjeraju iz inostranstva ili eventualno ljudi koji su i tamo završili rdni vijek, obezbijedili se finansijski i eto vrate se u svoju zemlju gdje žele da okončaju.