Te ratne 1992. godine komanda tadašnje JNA poslala je 2. maja vojnu jedinicu sa tenkom, transporterima i drugim vojnim vozilima u namjeri da zauzmu zgrade Predsjedništva i Skupštine RBiH kao i druge značajne institucije. Tada su ih na mostu Skenderija dočekali pripadnici policije, specijalne jedinice MUP-a RBiH sa Kemom Ademovićem na čelu te samoorganizovane jedinice patriota koje su predvodili Nusret Šišić Dedo, Ismet Bajramović, Đemo Topalović i drugi, koji su uspjeli zaustaviti i taj napad. O majskim dešavanjima ratne 1992. govorio je Dževad Topić Topa, ratni komandant bataljona Vojne policije i jedan od organizatora oružanog otpora. -U tadašnjem Radničkom univerzitetu „Đuro Đaković’’ uspjeli smo zarobiti jedinicu od 27 niških specijalaca, koje je predvodio pukovnik Dragan Šuput. Njihov zadatak je bio da povežu vojne jedinice smještene u tadašnjem Doma JNA na Drveniji sa jedinicama iz kasarne Maršal Tito, u namjeri da osvoje ovaj grad. Prilikom presijecanja kolone vojnih vozila rahmetli Alija Miladin je uništio jedan transporter JNA kod kafea „Estrada“– kazao je Topić i dodao: Ova grad su tada najviše branili mladi da kažem djeca od 18 do 26 godina. U mojoj jedinici je bila i jedna mlada djevojka od 18 godina Saida Buljubašić. Jedan od učesnika u odbrani ovog grada i države BiH je i Muhamed Grebo, koji je nosilac najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“. – Za mene svi koji su bili ovdje tog 2. maja 1992. godine, su heroji. Sarajevo nije odbranjeno uvježbanošću ni vojnom opremom sa kojom smo raspolagali već sa hrabrošću i velikim srcem branitelja ovog grada. Definitivno je 2. maj bio dan D za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu – kazao je Grebo.