Jutros se nisam trebala budit. Čim je sat u sudoperu udario tačno nula puta, znala sam da je ponoć. Vrijeme čestitanja. Kako su svi moji spavali, ja sam zagrlila sebe i cijelu se izljubila. Najprije ruke, noge, leđa i vrat, a zatim sam si priuštila i par filmskih poljubaca. To me toliko iznenadilo da sam otišla u kupatilo, no kako nije bilo tople vode, uključila sam bojler, sjela na rub kade i nogicama brčkala po vodici u zahodu. Razmišljala sam o karnevalu u Brazilu, smislu života i o vjekovnoj težnji našeg naroda. Nije ni našem narodu lako. Spava devetsto godina, a kad se probudi ima šta i vidit.
treba krenuti odnekud. kašičicu po kašičicu.
inspirsao me otkaz borisu dežuloviću u slobodnoj dalmaciji.
odlučila sam da i ja dam svoj obol borbi protiv mraka, zatucanosti, neobrazovanosti i svih onih lijepih stvari koje nas okružuju