Osniva se granična služba Genocidne Republike i po internet-portalima se rugamo Balijama i predlažemo im da otvorimo ambasadu Genocidne u Sarajevu (isto kao nekad što su naša braća iz Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj govorili da otvore ambasadu u Zagrebu, a neki se sprdali da nema potrebe, jer ima ambasada Srbije). Naši iz prosvjete uređuju školski plan i program rada po uzoru na Svetog Savu i Gorski vijenac Petra Petrovića – Njegoša, pošto više nema Bosne i Hercegovine, upisuju bošnjačkoj djeci u svjedočanstvo da sad govore turko-muslimanskim jezikom, a učitelji ih zovu Turcima, iako su većinom svjetlije kože i kose nego mi.