Balije-Turci vrište od jada, očaja i muke. Ne mogu Balije da vjeruju da ih 1992. goloruke napadosmo, i u logore ih potrpasmo, i žene njihove silovasmo, i čitave porodice im pobismo – i sad tek tako odnosimo njihova sela i čaršije i knjižimo ih u svoj genocidno zapišan krmetnjak. A ne smiju ništa – samo leleču i vrište. Slavi se uveliko uz tri prsta, rakiju, slaninu i bijeli luk. Slavi se, jer čaršija Ferhat-paše nije više bošnjačka/muslimanska i sad ima svoju krsnu slavu. I članovi Parlamenta Četnickog krmetnjaka koji će za koji dan dobrovoljno napustiti svoja radna mjesta, jer je to direktno-demokratski tor (a šta će oni tu kad već ima Dodik koji najbolje zna šta je dobro za građane krmetnjaka), već uz grohotni smijeh predlažu da se dinamitom ponovo obnovljene džamije dignu u zrak i tako proslavi nezavisnost njihovog tora uz otimanje bošnjačkih sela i čaršija. Sve je kao u bajci: Ono što se nije moglo tenkovima kad su Bošnjaci bili goloruki, vidi, sad može uz referendum.