Cijeli obavještajni, vojni, informativni, naučni, finansijski i koji ne sve preživjeli aparat Miloševićeve fašisoidne ideje: “Srbija do Tokija”, dakle, “nebeske Srbije”, nanovo je oživio. Dvadeseta godišnjica genocida kojeg su učinile vojno-policijske snage države Srbije i paradržave Republika Srpska, nad Bošnjacima Srebrenice, koja je bila povod da cijeli svijet kaže da će učiniti sve da do takvog masakra neljudi nad ljudima nikad ne dođe, za državu Srbiju je bio povod da se sjeti slavnih vremena zla prema drugim i drugačijim! Relativizacija genocida u Srebrenici, uz trenutni zaborav onog u drugim krajevima Bosne i Hercegovine, srpskoj je političkoj nomenklaturi permanentan radni zadatak. Dakle, ubijanje nesrba, etničko čišćenje, kulturocid, progon stanovništva, paljenje kuća i biblioteka, rušenje džamija, masovna silovanja, konc-logori i drugi zločini, masovna ubojstva djece, žena i mušakarac, sve do zločina genocida, za aktualnu srpsku vladajuću strukturu jesu zločini koje su činile “sve strane”. Naravno, da nisu. U toj relativizaciji idu i korak dalje pa za genocid u Srebrenici optužuju međunarodnu zajednicu, konkretno NATO i obavještajne službe Njemačke i SAD. U listu zla i veličanja velikosrpstva i zločina, dakle, u «Politici» na čijem je čelu Crna maba, Ljiljana Smajlović Ugrica, obožavateljica, konkubina svih gadova, od onih u nekadašnjem ce-ka BiH, preko Miloševića do Nikolića, nanovo se objavljuju sadržaji iz devedesetih. Doduše, nedostaje rubrika «Odjeci i reagovanja», ali ju je zamijenila Nova srpska fašistička misao koju predvodi Đorđe Vukadinović. Taj je srpski nacista sada glavni tumač “Nebeske Srbije” koja za tu ideju ima pravo i na zločin. «Jer, zločin je način i cilj politike Velike Srbije», kako objašnjava prof. dr. Latinka Perović. U vojnom dijelu relativizacije i negiranja genocida nad Bošnjacima Srebrenice, glavni je «mislilac» Miroslav Lazanski, vojni analitičar, nerast u svakom oficirskom društvu. Naime, gostujući na raznim tvelevizijama, a najviše na televiziji Republike Šumske, mjesecima je tumačio pučanstvu kako je ubiti cara i trudnu mu ženu čin herojstva i humanizma! Zato je pravo čudo što Lazanski nije naprosto poklao sve Karađorđeviće koji su se vratili na Dedinje! Tim prije, što mnogi od njih ne znaju srpski jezik. Nadalje, nerast Lazanski objašnjava kako su vojnici vojske Šumske i Srbije branili Srbe u BiH, na način da su poubijali hiljade žena, djece i muškaraca u Prijedoru, Banjaluci, Bijeljini, Foči, Goraždu, Vlasenici, Brčkom, Doboju…da su hiljade ljudi smjestili u Turopolje, Batkoviće, Manjaču, Brčko… i druge konc-logore dok su preostali Bošnjaci imali sreću da nose bijele trake! Kao Jevreji u nacističkoj Njemačkoj! Dakle, sugerira nerast Lazanski, za odbranu srpstva, što znači proširenje «lebensrauma», moralni je čin i hrabrost ubijati nedužne civile! Prije dva dana, nerast Lazanski je u listu zla i nacizma u civilu, dakle, u «Politici», objavio tekst u kojoj je sasuo drvlje i kamenje na NATO, SAD, Nemačku i Britaniju, jer su krive za genocid u Srebrenici! Zašto? Zato što su znale da će se genocid desiti. On ih optužuje da su znale, ali ih ne optužuje da su ga trebale spriječiti! Zašto? Sprječavanje genocida bi značilo bombardovati srpske položaje, a to nerastu ne može pod kapu stati. U tekstu «Druga strana Srebrenice», mali nacistički nerast Miroslav Lazanski, pravi korak dalje u bezumlje. Naime, on ne pominje ni riječ zločin, a kamo li genocid već «zlikovce koji su pobili zarobljenike u Srebrenici». Kakve zarobljenike? – pa riječ je o civilima zaštićene zone UN, a ne zarobljenim vojnicima! «Istoriju u desetercu slijepog guslara Filipa Višnjića», slijepi kod očiju, svakodnevno emituju na državnoj televiziji Srbije. Gosti su novokomponovani miloševići, ćosići, dačići, isakovići, markovići, šešelji, nikolići… U jednoj od emisija o slavnoj istoriji nacizma srpske države, voditeljica se ibreti «kako je veoma opasno da se donese rezolucija kojom bi se kažnjavalo negiranje genocida!». Negiranje genocida kao građanska sloboda! – znak je kako se srpsko društvo nalazi u velikoj opasnosti. Srpska se država vratila u doba zla devedesetih. Srbijom se širi miris tamjana! Taman kada se mislilo da je Srbija krenula u proces denacifikacije, srpsko društvo je doživjelo još jedan poraz. Kao susjedi, živimo u nadi da će ovoga puta srpsko društvo dobiti rat protiv svoje države!