Ponukan (nije sporno) dobrim tekstom Dade Batinić kojem ipak fali ono najvažnije – kakvi su ti koji primaju te iste goste, poželjeh napisati par riječi; Dakle Dalmatnici, poznati nadaleko kao vrijedni radnici, koji se izmile iz svojih rupa negdje kad i svi gmizavci i gmazovi, ne znam što ove životinje tjera napolje, ali dragi dalmoši se bude iz zimskog sna još koji mjesec kasnije od njih, možda ostjete miris love, najčešće eura... Nema tu govora o nekom brzom razbuđivanju, uglavnom se ponašaju kao i u zimskim mjesecima, samo što umjesto crnog, piju bevandu sa bilin, i ponekad se usude čak napravit i koji korak oko kuće, ali nipošto im noga nikada iz hlada iskoračila nije. Od sunca bježe kao od kuge, plažu nisu vidjeli od kad su se u 55. konačno oženili „i smirili“,nakon isrpljujućih galebarskih avantura poslije kojih bi se odmarali čitavu godinu, i strpljivo čekali ta 2 mjeseca najezde furešti. Svih moguće podrume, garaže i kamene ruševine su proglasili „apartmanima“, dodijeljujući sami sebi zvjezdice po raznim tablama koje stoja ispred spomenutih „objekata“, uvijek spremni na brzo ukljanjanje pri najmanjem spomenu kakve inspekcije. Zadnji kat (ukoliko objekt nije skroz prizemni) je obavezno „pod dekom“. To znači dvije stvari; apartmani se planiraju praviti i na gornjim etažama, i ono što je za turiste bitno – unutra je vruće kao pod kakvim vulkanom! Ukoliko je slučajno ugrađena kakva minjaturna klima marke za koju nitko nikada nije čuo, naplatiti će se dodatno (takav ekstra luksuz ljudi moji), uz autoritativno naređenje da se ista smije upaliti samo u večernjnim satima (kada i nije toliko potrebna), a ni pomisliti da se ostavi upaljena i sekundu nakon izlaska iz sobe (što će oni rado provjeriti budnim okom) i rezervnim daljinskim brzo otkloniti taj vaš „propust“. Što se cijena tiče, spavanje u tim kraljevskim dvorima košta baš kao da tu boravi neka kraljevska obitelj, i ne zna gdje bi s parama. Pa ipak treba za ta dva mjeseca prikupit dovoljno za nerad ostalih deset. A ako preostane šta, biće još koji kat, pa apratman postaje pansion, vila i šta ti ja znam, možda čak i hotel... Ukoliko ste uradili domaći rad pa na interentu prvo pronašli objekt, malo pogledali slike i tako to, ubrzo uviđate da iste baš i ne odgovaraju stvarnom stanju, sve vam se čini nekako manje, a more i plaže puno dalje. Oglašeni parking je, u stvari, samo obična cesta ispred kuće, na kojoj je vlasnik iste samovoljno iscrtao, da ne kažem prigrabio, par mjesta i smatra to svojim vlasništvom i kao takvo oglašava. Na pitanje za oglašeni wi-fi odgovara da je cili grad „frizon“, i da svaki kafić ima svoj; e. Neviđeni biser je kako se na tim oglasima u copy paste verziji oglašava završno čišćenje kao usluga uračunata u cijenu. Pa ljudi moji, što to znači? Da bih ja možda kao gost trebao, po izlasku sam očistiti apartman ili možda po ulasku u isti angažirati nekoga da to počisti?? Ma ne, vlasnik je to velikodušno učinio za nas, kakva čast, pa gdje to ima? Pa i nije tako skupo, ljudi moji, na ljetovanju ste, za to se štedi čitave godine, i nećete valjda paziti na svaku kunu. Manje je važno da sladoled košta kao tri u vašem gradu, da je pizza debljine skoro kao automobilska guma, veličinu porcija u nekom grillu neću niti komentirati, a eto, na luku se ne štedi bar. Prodavnice, priča za sebe, još nisam čuo ama baš ni jednu prodavačicu koja zna engleski, sa česima, italijanima, njemcima...sa svima priča isto, poneke riječi izgovorene na na lokanom dijalektu ni sam ne razumijem. Kruh je zreo za ugraditi kad vlasniku zafali neka cigla za fasadu, frižider je potpuno prazan, ama turisti pokupiše sve iz njega, pa neće ga valjda puniti dva puta dnevno. U turističkoj zajednici ne znaju ni za kakve slobodne apratmane (kako će i znati kad goste nitko ne prijavljuje, inspektori, otkud onda prepune plaže?), u pošti, naravno, u tim mjesecima, ne radi telefon za mušterije, kabine za presvlačenje su noćni wc, koji je to onda i danju, tuš, radi kako koji. Noćni sadržaji, a to je tek ono što Hrvatsku izdvaja iz ponude konkurencije. E, tu se možete naspavati do mile volje, već s prvim mrakom! Gdje biste inače išli? Romantična šetnja uz more može proći tek jednu večer, ali bi taj sport svaku večer dosadio i najvećim romantičarima. Uz plažu proradi u neka doba i par suvernirnica, klasika - bljutavo i vrelo vino, maslinovo ulje bez ikakvog mirisa, možda i jeste od pravih maslina, ali je vjerojatno proizvedeno još za Jugoslavije, ne konzumirati nipošto niti se mazati istim. Ukoliko ste, pak, željni kakvog voća, obratite pažnju tek na te ugodne cijene, vjerujem da se u najskupljim francuskim ljetovalištima ne bi postidjeli tih cifri. U par kafića smještenih jedna pored drugog, čuje se Oliver iz najboljih dana, a iz drugog udara čekić direktno po ušima. Segmentirana ponuda, samo je problem što se miješaju, pa to iritantno djeluje na par jadnih gostiju koji prkosno rade selfije da pošalju svojima doma, kako eto oni uživaju na moru a drugi svi su jadnici koji se prže u svom gradu i umiru od ljubomore. Ma 'ko to more platit' !