Poštovani članu Predsjedništva BiH! U Beogradu sam prvoveo najljepši dio života – studentski. Takođe, i najplodniji radni dio, kao predratni dopisnik zagrebačkog «Večernjeg lista». Poslije rata sam često u Beogradu, sarađujući sa prijateljima na publicističkom planu. Dakle, nisam baš neupućen u tamošnje prilike, a posebno neprilike. Zato Vam preporučujem da svom domaćinu, nekadašnjem pripadniku genocidne vojske tzv. Republike Srpske, a danas premijeru Srbije, ponesete nekoliko hedija, kao znak pažnje. Slobodan sam preporučiti sljedeće hedije: Ponesite mu «Islamsku deklaraciju» Vašeg rahmetli babe Alije. Vučić će biti prvi zvaničnik srbijanske države koji će pročitati tu knjigu i vidjeti da se u njoj radi o posebnom esejističkom i vrijednosnom pristupu islamu kao religiji, a ne programu rušenja bivše Jugoslavije ili, nedajbože, ratnom programu. Tu će Vučić saznati da je Jugu Milošević započeo da ruši još dok su rahmetli Alija i drugi bili u zatvoru. Dakle, Vučić će biti prvi srbijanski dužnosnik koji će reći da je čitao «Na Drini ćupriju», dok će ostali i nadalje po njoj hodati! I svašta bulazniti. Nisam ni malo ličan što ću preporučiti da Vučiću poklonite i «Sarajevski proces 1983. godine», knjigu dr. Rajka Danilovića o monstruoznom sudskom procesu Vašem ocu, Hasanu Čengiću, Omeru Behmenu, Edhemu Bičačkiću, Džemaludinu Latiću, Dervišu Đuređeviću… Sve optuženim za delikt mišljenja! Danilovića sam, kao odvjetnika optuženih u tom procesu molio da napiše tu knjigu, u tome sam mu malo i pomagao prikupljajući građu, potom sam rukopis uredio, a tadašnji predsjednik Republike Hrvatske, gospodin Stipe Mesić je sa zadovoljstvom prihvatio moj prijedlog da napiše predgovor. I u toj knjizi će Vučić vidjeti da niko od optuženih nije ni pomenuo državu Jugoslaviju, a kamo li da je pričao nešto o njenom rušenju. Naravno, bez knjige «Genocid nad Muslimanima», akademika Vladimira Dedijera, člana i kasnije predsjednika «Raselovog suda», Vaš paket hedija ne može biti kompletan. Iz knjige, objavljene 1990. godine u Ljubljani, Vučić će vidjeti da srbijanski državni aparat, uprkos protivljenju srpskog naroda, ima golemo genocidno iskustvo stečeno za vrijeme 2.svjetskog rata i primijenjeno i u agresiji na BiH 1992-1995.godine. Srpski akademik Dedijer je istorijskim faktima, naučno dokazao genocid četnika Nedićeve nacističke državne tvorevine nad Muslimanima od 1941. do 1945. godine. To samo potvrđuje tezu da država, i prije nego li išta učini, prvo to osmisli, napiše i ostvari. Tako se i genocid planira. Jer, država nije folklorna sekcija koja improvizira na sceni. Ponesite u Beograd i «Istoriju Bosne», Noela Malkoma i još k tomu pridodajte u hedije i bosansko-turski rječnik Muhameda Hevaija Uskufija iz 1631. godine. Dakle, rječnik bosanskog jezika je stariji od Vukovog srpskog dvjesto godina! Vučiću bi bilo od koristi da zapamti ovu činjenicu. I dok mu budete davali hedije, naravno, biranim riječima Vučiću recite kako ste uvjereni da će službena Srbija javno saopštiti da više nema nikakvih teritorijalnih pretenzija prema susjedima, posebno BiH, te da se odriče Garašaninovog «Načertanija» iz 1844. godine, kao strateškog vanjskopolitičkog programa vlade na čijem je čelu. Tek nakon predaje hedija, kako i priliči, nastavićete da razgovarate o tome kad će Beograd imati mezarje za muslimane, kad će obnoviti nedavno popaljene džamije u Beogradu i Nišu, kad će platiti Srebrenici dug od skoro 50 miliona maraka za korištenje akumulacionog jezera Bajina Bašta koje je potopilo i teritorij BiH, kad će se vratiti imovina be-ha firmi u Srbiji, kad će be-ha preuzeti svoje diplomatsko-konzularne zgrade u svijetu, kad će se u be-ha vratiti odnijeto kulturno-umjetničko blago, kad će Beograd prestati da preko Dodika opstruira uspostavu odnosa BiH sa Kosovom kakve ima Srbija… I tako bliže i bliže normalizaciji međudržavnih odnosa.