Naš najveći problem je nepostojanje ispravne potrošačke svijesti. Recimo, mislim da će se manje od 10% ljudi pobuniti ako im usluga u kafani nije po volji, a još manje njih će odustati od odlaska u tu kafanu zbog toga. I tako vlasnik kafane ne mora brinuti o tome je li mu konobar dobar ili radi taj posao preko neke stvari, sve dok ga plaća što je manje moguće. I tako se stvara jeftina radna snaga, jer uvijek ima neko ko će raditi za manje, bez obzira na to je li dobar ili ne.
Kad ljudi počnu zahtijevati kvalitet, onda će kvalitet i kvalitetne firme isplivati. Firme će plaćati radnike adekvatno, jer će željeti da im dobri radnici ostanu.
Slažem se, mada nisam siguran da postoji tako velika ponuda radne snage, naročite ne one kvalitetne. Pri tome ne mislim na konobare i prodavače, već na iole ozbiljnije poslove koji zahtijevaju stručniju osposobljenost. Kod nas ljudi najviše vole studirati pravo ili ekonomiju, a onda se žale što ne mogu naći posao. Da ne govorim o inim sociologijama, psihologijama i sl. Neki dan sam slušao curu kako kaže da će se pokušati upisati na sociologiju, a ako ne uspije, onda ide na pravo.
Mora se više raditi na usmjeravanju mladih u potrebna zanimanja.