Nije demokratija za svakoga. Niti je univerzalno rjesenje za sve u bilo kojem historijskom trenutku ili stadiju razvoja. Demokratsko drustvo podrazumijeva postojanje demokratskih veijednosti. I postivanje tih vrijednisti. U protivnom, drustvo srlja u bezvlasce, anarhiju i propast. U Libiji je svrgnut Gadafi, a da opozicija, iako je postojala, nije imala pojma kako preuzeti vlast, regirati i voditi drzavu. Slicno je sa Irakom, nakon svrgavanja Huseina. A da i ne govorimo o posttalibanskom Afganistanu. Asad je pokusavao, i jos pokusava, izbjeci to sa Sirijom. Ali, bezuspjesno: Sirija je, takodje, tu - u bezvlascu i sa krajnje nedefinisanim prospektima za buducnost.