Pitanje: Koliko je Srbija zaista opasna zločudna tvorevina ? Odgovor: ŠAMPIONSKA EKSTREMISTIČKA SPOSOBNOST UPRAVLJANJA TOKOVIMA LJUDSKE POVIJESTI: Podsjetnik o jednoj od planetarnih opasnosti (kako u ratu tako i u miru), neki fragmenti priče o statističkom fenomenu (vrhunski ekstremizam kao temeljna osobitost onih koji sami sebe nazivaju Srbima), individualni i društveni običaji koji bi se mogli opisati kao recimo tariguzizam ( na engleskom: tariguzism, na ruskom: таригузизм, na njemačkom: tariguzismus, na talijanskom: tariguzismo, na francuskom: tariguzisme). KAKO JE NASTALA RIJEČ TARIGUZIZAM ? Prosječni nacionalni mentalitet i ponašanje čistokrvnih domoljubnih srba već više od stotinu godina funkcioniše po principu TARIGUZ gdje svako slovo te riječi na srpskom ima značenje: T - terorizam (kao u Zagrebu 1995), A - atentati (kao u Sarajevu 1914), R - ratovi (globalni ili barem lokalni kao u Sloveniji 1991), I - izbjeglice (po cijelom svijetu kao u Albaniji 1999), G - genocidnost (grobnice masovne, primarne, sekundarne kao u Bosni), U - umišljenost (teorija nebeskog naroda), Z - zafrkavanje sa cijelim svijetom (kao Stojan Novaković u 19-om stoljeću). SADA U 21-OM STOLJEĆU PSIHOLOŠKA I RELIGIJSKA TAJNA TARIGUZIZMA OTKRIVENA (ČIŠĆENJE PLANETE OD FEKALIJA): Već mnogo desetina godina, srpski (tariguzistički) obrazovni sistem, još od osnovne škole, uči nove generacije čistokrvnih srba, da gaje netrpeljivost prema narodima druge nacije ili druge vjere, uz zvaničnu propagandu (kako svjesnu tako i podsvjesnu) u stilu slijedeća tri aspekta: (1): ''svi ljudi su nekada u povijesti bili srbi i treba im se osvetiti što su napustili svoju vjeru i naciju''. (2): ''mi srbi smo jedini naivan, dobar i neiskvaren narod, a svi drugi ljudi su podli i zli, pa je herojski čin ubiti i orobiti svakoga ko nije srbin''. (3): ''ako smo mi srbi kao nacija skloni lošim delima, za to su svi drugi narodi krivi što smo mi takvo domoljubno pučanstvo''. ili jednostavnije kazano, (osnovna crta te nacionalne ideje napokon otkrivena): (Velika Tajna): ''svi ljudi svijeta su poput fekalija na planeti, a mi čistokrvni domoljubni srbi smo kao TARIGUZ (pučki naziv za toalet papir) koji treba da očisti božiju stražnjicu“. Očigledno da takav obrazovni sistem uz alkoholizam i narkomaniju priprema nove generacije čistokrvnih srba za genocide i razbojništva u budućnosti. Što je najstrašnije, ovakva psihološko popagandna indoktrinacija se najčešće odvija na podsvjesnom nivou, što znači potpuno odsustvo samokritičnosti. Ali mnogi djeluju svjesno i hoće činiti nered uz svaku priliku koja im se ukaže (spletkaroški oportunizam) uz istodobno izbjegavanje, opdugovlačenje ili prikrivanje svake odgovornosti, često i uz prijetnje upotrebe direktne fizičke sile ( kao recimo nadareni student beogradskog sveučilišta Milorad Dodik ) protiv radoznalih novinara i nevladinih organizacija. ELEMENTI BOMBAŠKOG TERORIZMA NADARENIH SRPSKIH STUDENATA : Upravljanje i igre bombama bez obzira na kolateralnu štetu ( beogradske škole haosa od Apisa do Dodika ): - improvizirane bombe (Priština 2014), - kasetne bombe (kao na Zagreb 1995), - automobilske bombe (kao u Banjoj Luci 2007), - bombe oblika knjige (kao Sarajevo 1914), - raketne bombe (u Moskvi 1995), - nepoznate bombe (kao Beograd 1903), - ručne bombe (Banja Luka 2014), - bombe krmače (kao na Sarajevo 1995), - i t.d. (etc). Napomena: To su dakle sve obilježja nečega što se bojažljivo i oprezno opisuje kao, citiramo: specijalni rat. HAGLIANCI: Još od ranijih nama slabije poznatih vremena, putovali su do nas svakakvi teško razumljivi signali (često ispod nivoa šumova) o potencijalnim vanzemaljcima, ali i mogućim našim zabludama. Možda nekim procijenama podataka sa početka tek dvadesetiprvog (XXI) stoljeća doznajemo za moguće hagliance (in english: haaglians) kao učestale optuženike nekakvog međunarodnog krivičnog suda u lokaciji Den Haag negdje na tamo nekoj planeti koju nazivamo, citiramo: Zemlja. DEVETNAESTO STOLJEĆE, I OKO 1000 GODINA RANIJI PERIOD - DREVNI NEBESKI NAROD, ILI NEŠTO DRUGO ? Tokom 19-og stoljeća postaju jasnija nastojanja onih koji sebe smatraju Srbima da u svim sferama života izazivaju i raspaljuju razne svjetske probleme kao što su recimo pokušaji da se stvori tako zvana Velika Srbija uništenjem AustroUgarske i Turske. U tom periodu, najviše, navodno, za sve, krivi su im AustroUgarska i Turci. A mnogo prije Turaka (kao muslimana), desetak stoljeća ranije, eto kao, glavni krivci su im bili Bugari (kao hrišćani). Zanimljivo, po nekim povijesnim zapisima, spominju se zbivanja još iz devetog (IX) stoljeća, počeci širenja moguće genocidne pošasti (ponajviše na teritoriji zapadnog Balkana), nešto ovako, citiramo: Citat 1: ''Plemenski savezi Srba počeli su dobijati značaj državnih organizacija u IX stoljeću. Bilo je nekoliko središta gdje su knezovi i župani, došavši na čelo jednog jačeg plemenskog saveza, okupljali, oko sebe, susjedne oblasti i obrazovali prve srpske države. Počeci državnog života kod Srba, međutim, nisu samo obilježeni mijenjanjem onog središta oko koga su se sjedinjavale pojedine oblasti stvarajući veću političku cjelinu''. Citat 2'': Prva srpska država obrazovala se se u području rijeka Tare, Pive i gornjeg Ibra. U njenom jezgru nalazio se savez ratničkih plemena pod vođstvom kneza Vlastimira''. Spominju se neki ratovi protiv Bugara. Nije nam poznato točno o čemu se radi, ali gledano iz današnje perspektive, moguće je da su ti prvi Srbi već tada (u devetom stoljeću) pokušavali istrijebiti Bugare. KAKO PSIHIČKI I FIZIČKI UNIŠTITI BUGARE I OSTALE NARODE (KOJI NISU ČISTOKRVNI DOMOLJUBNI SRBI) : Zanimljivo, nakon približno 1000 godina od devetog stoljeća, poslove mnogo lukavijeg istrijebljenja bugarskog naroda pokušavao je da završi vojvoda Vojislav Tankosić (poznat i po sarajevskom atentatu 1914-e godine), na taj način da one Bugare koje nije uspio tajno pobiti, pridobije kao saveznike u cilju izazivanja što većeg krvoprolića na planeti. ORGANIZACIJE ''NARODNA ODBRANA'' I ''CRNA RUKA'': Neki poznatiji djelići beogradskih povijesnih aktivnosti (poznatih u hiljadama i hiljadama primijeraka knjiga i udžbenika) o stvaranju tako zvane Velike Srbije: ''U toku aneksione krize stvorena je NARODNA ODBRANA kao aktivističko patriotsko društvo koje treba da pomaže zagranični nacionalno-oslobodilački rad. U maju 1911-e godine osnovana je organizacija UJEDINJENJE ILI SMRT, poznata i pod imenom CRNA RUKA prema nazivu datom onoj grupi oficira koji su učestvovali u zavijeri 1903-e godine, a koji su većim dijelom, i obrazovali novo tajno društvo. Među prvim članovima organizacije ''ujedinjenje ili smrt'' i prvim potpisnicima njenog Ustava bili su Dragutin Dimitrijević-Apis, vojvoda Vojislav Tankosić, Ilija Jovanović, vojvoda Pčinjski, Milan Vasić i drugi. Glavni ciljevi organizacije bili su: ujedinjenje svih srba, pretpostavljanje revolucionarne kulturnoj borbi, uspostavljanje uticaja na sve službene faktore u Srbiji, i na sve društvene slojeve i cjelokupan društveni život u njoj ... Organizacijom rukovodi Vrhovna centralna uprava čije odluke obavezuju sve članove i koja raspolaže životima, smrću i imovinom svih svojih članova. Ona ima pravo izricanja smrtne presude. Nijedan član organizacije ne može iz nje izaći dok je živ, niti mu ko može uvažiti ostavku. Članovi se, zbog tajnosti, označavaju samo brojevima i oni se međusobno ne poznaju''. POVODI I RAZLOZI: U vezi sa uzrocima prvog svjetskog rata, na osnovu mnogih zvaničnih povijesnih zapisa, postojali su brojni razlozi, kako za, tako i protiv neizbježnosti tog ogromnog sukoba. Ali kada je riječ o povodima i razlozima uopćeno, ostaje karakteristično za Srbe (ponajviše iz Srbije) da su se mnogo godina povijesno najviše trudili da stvore povode, a moguće i razloge za izazivanje što većeg sukoba, kako prije, tako i poslije 1914-e godine. U tom smislu, podsjetimo se: NEKI OD MOGUĆIH POKUŠAJA IZAZIVANJA MEĐUSOBNOG UNIŠTENJA IZMEĐU DRŽAVA KOJE IMAJU OGROMNE BROJEVE STANOVNIKA: Na osnovu trenutno dostupnih (godina 2015-a) zvaničnih izvora informiranja, možda bi se moglo zaključiti da je Srbija pokušala izazvati minimalno tri krvoprolića gigantskih razmijera: (1) - godina 1999-a, pokušaj stimulisanja međusobnog uništenja između Kine, Sjedinjenih Američkih Država i evropske zajednice (telekomunikacijsko poigravanje sa kineskom ambasadom u Beogradu). (2) - godina 1909-a, nastojanja da se međusobno zavade AustroUgarska i Turska (diplomatska aktivnost Stojana Novakovića u Istanbulu-Carigradu). (3) - godina 2011-a, 'religiozne' igre koje su trebale isprovocirati sukobe između Rusije, evropske zajednice i Sjedinjenih Američkih Država (pomoću kosovskih srba koji su trebali steći rusko državljanstvo na teritorijama izvan rusije, po uzoru na južnu Osetiju). IZAZIVANJA RATNIH KRVOPROLIĆA U JUGOSLAVIJI I ŠIRE: Diljem svijeta države su često bile u napetim odnosima, ali su uglavnom uspijevale izbjeći međusobne fizičke sukobe velikih razmijera unatoč beogradskim pokušajima spletkarenja koji su postojali još u 19-om stoljeću, sve do onda kad je Srbija 1914 godine napokon isprovocirala Veliki Rat. U novije vrijeme, 2011 godine (dakle i poslije beogradskog talenta Slobodana Miloševića), nije uspjeo pokušaj zakuhavanja svjetskog rata pomoću kosovskih srba koji bi dobili rusko državljanstvo ... velika je uznemirenost u krugovima SANU ( srpske akademije nauka i umetnosti ) u Beogradu, jer veliki narodi ( s ogromnim brojem stanovnika ) nisu voljni međusobno ratovati, i niko u SANU pojma nema kako bi Srbija opet uspješno mogla prikriveno zakuhati neki novi rat (NAČERTANJE projekat) kao što se pokušalo u Vojvodini (1991-1995), Makedoniji (1996), Sandžaku (2000), Crnoj Gori (2006), a realizovalo u Sloveniji (1991), Hrvatskoj (1991-1995), Bosni (1992-1995 ), Hercegovini (1992-1995), i Kosovu ( 1996-1999) ... ''hrabra“ tvorevina Srbija utjehu najčešće traži u narkoticima, alkoholu, laganju, nasilju, razaranju obrazovnog sistema i stvaranju najdrastičnijih oblika masovnih i serijskih stradanja po cijelom svijetu. RASPAD JUGOSLAVIJE (SRPSKI DOMOLJUBNI KADROVI OD RANKOVIĆA DO MILOŠEVIĆA): Apsolutno je tačno da čak i među čistokrvnim srbima (kao i ostalim narodima) ima onih stvorenja koja konstruktivno djeluju u interesu čovječanstva. Ali, takve među sobom oni najčešće fizički likvidiraju, tipično pod zvaničnim izgovorom borbe protiv domaćih izdajnika i stranih plaćenika, pa onda ostaju u životu samo oni koji u prosijeku djeluju destruktivno. Dakle, uobičajena zloupotreba Darvinove teorije evolucije u svrhe očuvanja monstruoznog karaktera sopstvene nacije i religije. E, to je Tariguzija (Srbija), jedna od najmračnijih svjetskih sila u povijesti čovječanstva. U tom pogledu ostali su isti kao i za vrijeme srbijanskog talenta Aleksandra Rankovića Leke koji je kroz organe izvršne vlasti odmah na kraju drugog svjetskog rata (1945) započeo etničko čišćenje Jugoslavije likvidacijama onih naroda koji nisu srbi, i postavljanje čistokrvnih domoljubnih srba na pozicije ubijenih nesrba. Ovaj proces je Ranković nastavio sve dok nije uklonjen (1966). Ali, tu štetu koju je Ranković napravio nije bilo moguće popraviti ni nakon njegovog hapšenja. Izgleda da je diktator Josip Broz Tito tog procesa bio toliko svjestan da je godine 1974 (kroz delegatski sustav i decentralizaciju Jugoslavije) pokušao smanjiti razmjere etničkog čišćenja koje je dalje intenzivnije nastavio beogradski (srbijanski) talenat Slobodan Milošević (približno od oko 1987 godine), sve do njegovog hapšenja i transporta u međunarodni krivični sud u Hagu (2001). Najkrupnija razlika između srpskih stručnjaka Rankovića i Miloševića je u tome da Ranković nije mogao direktnije zakuhavati ratove u svijetu jer se plašio veće sile (diktatora Broza). IZVORIŠTE POVIJESNIH (HISTORIJSKIH) STRUČNJAKA I TALENATA (SRBIJA): Na osnovu obilja informacija koje su srpski povijesničari nekada masovno i sa ponosom plasirali u obliku štampanom na papiru (a tih informacija bi se mnogi od njih u današnje vrijeme najradije odrekli), može se steći utisak da su sve srpske vlasti opsjednute mnogobrojnim običajima, navikama i pokušajima zakuhavanja ratova i uopćeno izazivanja krvoprolića, koji su se pojačali još u 19-om stoljeću i nastavili se u 20-om, a ima ih i u 21-om stoljeću. Srbijanska (tariguzijanska) upornost u pokušajima kuhanja ratova najefikasija je bila godine 1914-e. Na osnovu zvaničnih podataka iz sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, pogledajmo rezultate Velikog Rata (gubici u ljudima, civilni i vojni): Ukupno, oko 10 miliona ( 10 000 000 ) ili ovako: Francuska: 1 390 000, Njemačka: 1 950 000, Austro-Ugarska: 1 000 000, Belgija: 100 000, Kanda: 55 000, USA: 120 000, Velika Britanija: 780 000, Italija: 500 000, Rumunija: 158 000, Bugarska: 187 500, Rusija: 1 700 000, Srbija: 1 000 000, Turska: 400 000. Dalje, ako uzmemo u obzir da je prvi svjetski rat stvorio mnogobrojne gladne očajnike poput Hitlera i Staljina, naročito još uz gospodarsku (ekonomsku) krizu tridesetih godina 20-og stoljeća, imali smo onda još i Staljinove čistke, masovna umiranja od zaraznih bolesti, pa drugi svjetski rat sa slijedećim rezultatima: Ukupno mrtvih oko 40 miliona (40 000 000) ili otprilike: Belgija: 88 000, Francuska: 535 000, Holandija: 210 000, Italija: 450 000, Japan: 2 000 000, Jugoslavija: 1 700 000, Kanada: 40 000, Mađarska: 430 000, Bugarska: 25 000, Rumunija: 800 000, Njemačka: 6 000 000, Poljska: 6 000 000, Rumunija: 460 000, SSSR: 20 000 000, USA: 400 000. Ako se svim ovim brojevima doda još nekih 20 miliona likvidiranih u Staljinovim dejstvima, te nekih još oko 5 miliona indirektno stradalih, izgleda da je ukupno direktno ili indirektno, unesrećeno oko 75 miliona ljudi (mnogo, mnogo više nego što se dogodilo upotrebama svih nuklearnih i sličnih bombi u do sada poznatoj povijesti). Dalje, treba naglasiti da na osnovu danas lakše dostupnih podataka, postoje poznatije razlike između približnih brojeva poginulih, ranjenih, nestalih tokom perioda približno od 1914-e do oko 1950-e godine zbog mnogih, kako subjektivnih tako i objektivnih razloga. Što je karakteristično znakovitije, spominju se među stradalima u drugom svjetskom ratu još neke oblasti, regije, nacije, države kao što su recimo: Kina: 13 500 000, Indija: 3 024 338, GB: 322 825. Izvinjavamo se još mnogim narodima čije žrtve (u slovima i brojevima) nismo naveli. Neke analize bi mogle ukazati na ukupna stradanja od približno 100 (ili reda veličine čak 120) miliona ljudi ... čak i danas, teško je navesti preciznije. OFICIRSKI (ČASNIČKI) TARIGUZIZAM: Dragutin Dimitrijević Apis (Beograd, 1877. - Solun, 1917.) bio je generalštabni pukovnik vojske Kraljevine Srbije koji je smislio i organizirao časnički puč 1903. godine kojim je svrgnut i ubijen Aleksandar Obrenović. Dragutin Dimitrijević Apis, časnik vojske kraljevine Srbije, osnivač je tajne organizacije Ujedinjenje ili smrt poznata i po nazivu Crna ruka. Neobičnom sugestivnom snagom na sve s kojima je dolazio u dodir, Dimitrijević je još kao đak imao silan utjecaj na svoje prijatelje. Završio je 26. klasu Vojne akademije u Beogradu i već je kao potporučnik počeo kovati planove o promjeni režima kralja Aleksandra Obrenovića. Godine 1911. Dimitrijević je sa svojim drugovima osnovao tajno udruženje "Ujedinjenje ili smrt", poznato pod imenom "Crna ruka". Za vrijeme same mobilizacije u rujnu 1912. teško je obolio od trovanja krvi pa je vraćen u Beograd na liječenje i zbog toga nije mogao sudjelovati u Balkanskom ratu. Kao šef obavještajnog odjeljenja Ratnog ministarstva Dimitrijević je uspostavio kontakte sa istomišljenicima iz mnogih krajeva. Kontrolirao je organizaciju "Mlada Bosna", koja je izvršila atentat na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Podsjetimo se da su (nakon obuke u Srbiji, to jest Tariguziji) prve nade u napadima (dok je bilo dovoljno vremena za terorizam) bile krajnje neprecizne bombe oblika knjige (kao recimo Nedeljko Čabrinović) od kojih su stradali kao kolateralna šteta građani Sarajeva, a tek u krajnjoj nuždi korištena je preciznija vatra (kao recimo Gavrilo Princip). POLICIJSKI TARIGUZIZAM KROZ ''SPECIJALNE'' ODNOSE REPUBLIKE SRBIJE I REPUBLIKE SRPSKE (IGRE SA ŠIFRAMA, I UOPĆENO SA KOMUNICIRANJEM): Ako pođemo od klasična tri načela ratovanja (vatrena moć, pokretljivost i komuniciranje), pa uzmemo u obzir recimo komuniciranje, onda tu važi princip da treba sakrivati sopstvene, i istovremeno razarati, ometati, preotimati ili kontrolisati neprijateljske komunikacije. U tom smislu, u današnje vrijeme, beogradski univerziteski kadar na teritoriji Kolonije Tariguz (Republika Srpska) aktivno svim sredstvima učestvuje u podrivanju čitave BiH, kao što su recimo mućke sa JMBG (Jedinstveni Matični Broj Građanina) uz direktno posredovanje Ministarstva Unutrašnjih Poslova Republike Srpske i Ministarstva Unutrašnjih Poslova Republike Srbije (čiji rukovodilac je tada bio beogradski talenat Ivica Dačić koji je slijepo njegovao genocidašku tradiciju Slobodana Miloševića), kako bi se povećao haos i lakše prikrivali procesi etničkog čišćenja koji su i dalje prisutni. U ovom trenutku nisu nam svima poznati detalji u vezi sa svim mogućim manipuliranjima sa otiscima prstiju, odnosno uopće sa podacima iz ličnih karti (osobna iskaznica ili identity card). Ali ono što sada znamo na osnovu zvaničnih informacija objavljenih 2014-e godine, to je neosporna činjenica da je Ministarstvo Unutrašnjih Poslova Republike Srpske (jedan od izvršnih ogranaka srpskih stručnjaka) izdavalo osobne iskaznice mafijašima i ostalim sociološkim parazitima iz Republike Srbije, ponajviše sa beogradskog sveučilišta. NEZVANIČNE PRIČE IZ OKOLINE BEOGRADA (SRBIJA): Posljednjih dvadesetak godina među oficirima u Srbiji vrlo je raširena priča u stilu, citiram: ''ja sam stručnjak za eksplozivne naprave, pa morate da mi dajete novac, inače ću da obučavam najgluplje muslimane da napadaju Vaše građane.'' JOŠ NEKE SLUČAJNOSTI: - godina 1914-a, mjesec juni, Sarajevo (Gavrilo Princip). - godina 1914-a, mjesec juli, Rusija počinje mobilizaciju. - godina 1999-a ("tajni" beogradski pokušaji uvlačenja Rusije i Kine u ratove). - godina 2011-a, mjesec oktobar, Sarajevo ( Mevlid Jašarević). - godina 2011-a, mjesec novembar, kosovski srbi traže rusko državljanstvo. ... i naravno, gore navedenih 5 (pet) parametra "nemaju" nikakve veze sa onim što poznajemo kao SRPSKA VLAST ili SRBIJA (Tvorevina Tariguz ili Tariguzija) ... SLUČAJNOSTI ILI PODUDARNOSTI ( KAKO UVUĆI RUSIJU U RAT ): 1 - Godina 1914, mjesec Juni, Gavrilo Princip, uspio atentat u Sarajevu. 2 - narednog mjeseca, Rusija počinje mobilizaciju, rasplamsava se Veliki Svjetski Rat. .... nakon 97 godina, slična situacija ... 1 - Godina 2011, mjesec Oktobar, Mevlid Jašarević, pokušaj atentata u Sarajevu. 2 - narednog mjeseca, Kosovski Srbi traže rusko državljanstvo, da bi uvukli Rusiju u sukob sa zapadnim zemljama (još jedan pokušaj zakuhavanja Velikog Svjetskog Rata). JOŠ JEDAN ZANIMLJIV TRAG: Gospodine Mevlide Jašareviću Vi ste u jednoj od Vaših zvaničnih izjava spominjali nekog srbina koji je navodno prešao na Islam. Možemo li da Vas zamolimo Gospodine Mevlide da se prisjetite detaljnije tog Vašeg brata po vjeri. Šta Vam je sve pričao ? Šta mislite gospodine Mevlide da li je taj Vaš brat imao kakvih skrivenih i Vama nepoznatih zadataka kako bi Vas usmjerio i učvrstio u napadu na američku ambasadu u Sarajevu ? "JUNAČKA" SRPSKA VLAST U GODINI 1995-oj: Prisjetimo se da su teško naoružani "junački" srpski vojnici, nakon višegodišnjeg terorisanja stanovnika Sarajeva svih nacionalnosti, kapitulirali nakon samo jedne noći bombardovanja njihovih minobacačkih gnijezda oko grada. ''Slučajno'' ili slučajno, zanimljivo je da se nakon nekoliko dana od tada dogodio napad na Ruse i Amerikance (ukupno 950 uposlenika) u staroj američkoj ambasadi u Moskvi ( detaljniji opis te situacije zabilježili su novinari uglednog The New York Times-a ). ZABRINJAVAJUĆA INICIJACIJA NOVOROĐENČADI: Posljednjih nekoliko desetina godina, u velikoj mjeri je uzela maha zabrinjavajuća alkoholna inicijacija novorođenčadi u Srbiji: kad se dijete rodi, neko od bližnjih zavuče prst u ljutu rakiju, a onda taj alkoholom nakvašen prst se gurne bebi u usta umjesto cucle, bez razmišljanja o potencijalnim posljedicama. Ovaj običaj je prisutan i u zapadnoj alkoholičarsko-narkomanskoj genocidno-mafijaškoj marionetskoj tvorevini beogradskog režima, koja se skriva iza pseudonima ( lažnog naziva ) Republika Srpska. MASOVNA SEDATIVNA NARKOMANIJA: Veoma je zabrinjavajuća činjenica da se u Srbiji zvanično konzumiraju abnormalno velike količine sedativa ( lakih droga ), koje uz pretjerivanje imaju razoran uticaj na zdravlje, a osim toga, često su povezani sa narkotički indukovanim oblicima kriminaliteta. A šta se sve još konzumira nezvanično nesmijemo ni pomisliti. OBILJE JEFTINOG ALKOHOLA: Neosporna je realnost da se u okolini BanjaLuke i Beograda nekažnjeno proizvode ogromne količine jeftinog alkohola. Njeguje se tradicija masovnog narodnog alkoholiziranja koje razara mozak, i ima značajnu ulogu ( direktnu ili indirektnu ) u stimulisanju raznih oblika delikvencije odnosno kriminaliteta. ULOGA SPORTA ZA TARIGUZISTE: Za srpsku vlast i narod, sport nije samo sport, već ima i stratešku ulogu u sprovođenju genocida nad narodima druge vjere ili nacije, pod maskom 'građanskih' i drugih ratova. Prisjetimo se da su oni koji su sebe srbima smatrali, u svom genocidnom pohodu protiv drugih naroda koristili masovno svoje sportske navijače (najpoznatiji slučaj u istoriji je bila teško naoružana Arkanova ekipa koja je u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća masovno i serijski ubijala djecu, žene, starce i invalide. TIPIČNI SRPSKI STRUČNJAK, POZNAT KAO TALENAT NOVAKOVIĆ STOJAN ( DIPLOMATSKI TARIGUZIZAM U KUHANJU RATOVA OD STRANE VLADE SRBIJE ): Novija srpska domoljubna propaganda iz godine 2014-e, plasirana u svrhe prikrivanja stvarne sopstvene povijesne uloge, od koje se pokušao distancirati trenutni vođa Srbije (Aleksandar Vučić koji je nekada bio jedan od juniorskih saučesnika haškog optuženika Slobodana Miloševića) glasi, citiram: ''Miroslav Perišić, direktor Nacionalnog arhiva Srbije, imao je osjećaj da je pronašao zlato. Perišić je pronašao kopiju pisma, Oskara Potioreka, austrougarskog guvernera u BiH, koje je 28. maja 1913. godine poslao u Beč ministru financija, Leonu Bilinskom.'' Međutim, srpski povijesničari (istoričari) su se još tokom dvadesetog stoljeća hvalili mnogim pričama o ulozi srpskih vlasti u kuhanju rata, a najpoznatija je slijedeća priča iz njihove literature o povijesti (opis konkretnog djela): ''Prije nego što je 24. februara 1909, stao na čelo koncentracione vlade (Srbija), Stojan Novaković je putovao u Carigrad da pridobije Tursku za pružanje otpora aktu Austro-Ugarske. Međutim, sile Antante nisu podržale srbijanske zahteve, jer nisu željele da se izlažu ratnoj opasnosti''. Dakle, čak i kad bi bila istinita novokomponovana beogradska (srpska) iskonstruirana propaganda o navodnom Potiorekovom pismu iz 1913, to praktično nema značaja, jer je srpska vlast pokušavala kuhati ratove još od ranije, to jest i prije 1909 godine na čelu sa srpskim diplomatom Stojanom Novakovićem. FRAGMENT STOJANOVE BIOGRAFIJE: Stojan Novaković (Šabac, 1842. - Niš, 1915.), srpski povjesničar, političar, filolog i povjesničar književnosti. Pod kraj 60-ih i početkom 70-ih 19-og stoljeća, postaje istaknuta ličnost u srpskome društvenom životu, poglavito u književnosti, politici i jezikoslovlju. Neki od međaša u njegovu životu su: urednik društvenoknjiževnog časopisa Vila (1865.-1868.), profesor Velike škole (prethodnice Beogradskoga sveučilišta) (1875.-1880.), ministar unutarnjih poslova, veleposlanik u Petrogradu, Parizu i Istanbulu, ministar vanjskih poslova i predsjednik srpske vlade (1896., 1909.). Bijaše predsjednikom Napredne stranke, a u društvenom i političkom životu Srbije obnašao je i druge funkcije. ZNAKOVITA POLITIČKA UBISTVA POČINJENA OD STRANE SRPSKIH VLASTI IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, UBISTVA KOJA SU TREBALA U STAROJ JUGOSLAVIJI OLAKŠATI ISTRIJEBLJENJE SVIH ONIH NARODA KOJI NISU ČISTOKRVNI SRBI. Po uzoru na Sarajevski atentat 1914 (kada su korišteni otrovi, bombe i pištolji protiv Franca Ferdinanda i građana Sarajeva koji su bili kolateralna šteta) od strane Srbije, tako se Beograd ponašao i poslije prvog svjetskog rata. Naime, između dva svjetska rata, srpske (tariguzijanske) vlasti, uz potporu svog čistokrvnog domoljubnog naroda su bile fokusirane najviše na etničko čišćenjenje hrvata i muslimana. Poznatije ubistvo je bila pucnjava na hrvata Stjepana Radića 1928-e godine, uz kolateralnu štetu. Sa druge strane, zvanično se smatra nerazjašnjenom smrt muslimana Mehmeda Spahe 1939-e godine (zbog beogradskog ometanja istrage i prikrivanja tragova zločina), ali sve je više informacija koje ukazuju na to da su srpske vlasti Spahu likvidirale tajno pomoću otrova cijanida ubačenog u kavu. Prisjetimo se, toksikologija (znanost o otrovima) kaže da postoje i mnogo moćniji otrovi od cijanida, ali ono po čemu je cijanid poznat je upravo njegovo brzo (munjevito) dejstvo, pa se kao takav koristi za likvidacije po hitnom postupku. MEDICINSKI TARIGUZIZAM U SRBIJI U SVRHE PRIKRIVANJA OGROMNE NACIONALNE ZLOĆUDNOSTI ČISTOKRVNIH DOMOLJUBNIH SRBA: Prisjetimo se da je VMA (Vojno Medicinska Akademija) iz Beograda (u svrhe prikrivanja monstruoznosti srpskih nacionalnih ideja) poslala zdravstvene radnike u međunarodni krivični sud (pomoću zloupotrebe lijekova u svrhe provociranja srčanog udara) da likvidiraju 2006. godine najkrupnijeg haškog optuženika Slobodana Miloševića, kako bi se omelo donošenje najvažnije presude koja bi direktno potvrdila zločinačke aktivnosti Srbije prema čovječanstvu. JOŠ MALO PROCIJENA: Dakle, kad je riječ o srpskoj (naročito beogradskoj) školi kuhanja ratova i uopće stvaranju nereda po svijetu, osim oficirskog eksperta Dragutina Dimitrijevića Apisa, postojao je i diplomatski kadar kalibra Stojana Novakovića. Tu tradiciju raspaljivanja najmračnijih sila čovječanstva, srpski domoljubi neprekidno u prosijeku njeguju već više od stotinu godina, a tako je i dan danas, i često među čistokrvnim srbima postoji pravi takmičarski duh u tom pogledu (tariguz mentalitet). Oni među njima koji zakažu na ideologiji tariguzizma, takve ubijaju međusobno. U Tariguziji (Republika Srbija), te njihovoj koloniji (Republika Srpska) beskrajne priče i pjesme o saradnji, prijateljstvu i ljubavi imaju istovremeno dvije funkcije: (1): - to je vrsta psihološke pripreme plijena da ga bude lakše pridobiti, vrbovati ili zavarati ili ubiti i sakriti, ili uzeti kao taoca i izbjeći svim mogućim metodama odgovornost, naročito finansijske obaveze za destruktivnosti prema čovječanstvu. (2): - čuvati manevarski prostor za spletke, genocide i zločine koji su i sada izraženi nad onima koji nisu čistokrvni srbi, a ujedno pripremanje terena i za probleme koje će srpske vlasti na planeti vjerovatno pokušavati činiti i u budućnosti.