Radio sam u starackim domovima u inostranstvu gdje je daleko veci standard pa je uzasno. Onda mogu misliti ovdje kako je. Spolja sve izgleda lijepo uredjeno, ali je unutra uzas. Ma starost je uzasna, jedino ako nisi vlasnik playboya (Hugh Hefner) ili formule 1 (Bernie Ecclestone).
Za sve ostale pogotovo one sa manje od milion ustedjevine je starost grozna uglavnom.
Mora biti grozna ako su ljudi otuđeni jedni od drugih. Ali imaš i pozitivnih primjera gdje djeca brinu o svojim roditeljima, uživaju u igri s unučadima itd. Starački domovi jednostavno nisu prirodni ambijent... Mada danas i mlađi i bogati pokušavaju sebi oduzeti život. Problem je malo dublji, nije riječ o novcu i milionima kojih mnogi nemaju, zasigurno ih ni naši preci nisu imali...
.....šalu na stranu.....ali teško je biti siromašan, ali puno je teže biti sam i biti star.........i zato vodimo skrb o svojim starima, jer će nam se to jednog dana vratiti istom mjerom od naše djece....
Tesko je biti mlad i siromasan, ali je puno teze biti star i siromasan. Jer mlad i zdrav mozes zaraditi eventualno i imas neku nadu, a kad si bolestan, star i siromasan onda nema nikakve nade. U tome je razlika. Mada uopsteno gledajuci ima i jednih i drugih sretnih i nesretnih, samo je daleko veca vjerovatnoca kad si star i bolestan da budes nesretniji. Mada ima svugdje svih.