Ja sam Hrvat. jer mi je otac Hrvat. Citava familija moga oca su Hrvati. Familija moje mame su Bosnjaci. Odrastao i Skolovao sam se u Tuzli. Isao sam u Osnovnu Skolu Pazar i GImnaziju Ismet Mujezinovic. Na svakom mom svjedocanstvu pise: "Bosanski jezik i knjizevnost".
Sada studiram u Njemackoj na jednom univerzitetu u Bochum-u. Upoznao sam neke Hrvate koji dolaze iz Mostara, Sarajeva, Neuma i tako dalje. I pricam ja malo sa njima i oni mene pitaju koji jezik ja pricam (jer sam spomenuo da mi je otac Hrvat a mati Bosnjak a i zato sto sam koristio dosta Bosanskih rijeci; kruh umjesto hljeb, kafa umjesto kava). Ja sam im lijepo i kulturno rekao: Bosanski. Kada je jedan od njih rekao: "kako mozes pricati Bosanski a Hrvat si?", a ja njemu lijepo i kulturno: "Jer sam ga ucio u skoli i zato sto ga pricam.". Od*** su me jer sam "izdajica svog naroda". I ja za to kazem: Super, neka su me od***. Ovo je Bosna i Hercegovina, zivite u njoj, skolovali ste se: pricajte Bosanski.
A nije mi jasno kako postoje takva kruta ograničenja u glavama. Zašto Hrvat ne bi rekao kafa ili hljeb? Onda ne bi govorio hrvatski jezik (a ime jezika se piše malim slovom. Znači, možeš biti nepismen, ali je bitno pričati Srpski, Hrvatski, Bosanski ili Ostalski) jer je rekao kafa? Ma hajte molim vas. Zar nije i pokojni Tuđman morao, nakon što je jako pridonio poremećaju psihe u brojnih Hrvata pojašnjavati da je hljeb i hrvatska riječ s primjerom jedan kruh hljeba? Pustite vi da svak zove jezik kako hoće i ne izmišljajte "svom jeziku svojstven naziv jezika drugog narode" i hajte negdje da zaradite pošteno, na zakonit način i uz plaćen porez, marku ili dvije.