Ne smijem, Odri bi me odrala kad bih se oteo u prirodu..
Ali vidi, živio bih tamo sam, Otarasio bih se porodičnih obaveza. Zdrav život, zdrava hrana. Vazda bi me mogla posjetiti. Ne bi se više morali sakrivati po haustorima i stančićima. Idila...
Filozofirali bi o duhovnim i tjelesnim radostima, svakodnevno kušali iste...
Ali samo na jugu, tamo gdje smokva uspijeva, njeni listovi kao jedini pokrivač nepostojećeg srama.
Uh, kako sam upao u sevdah...