volim Sarajevo, poželim ga svakih par mjeseci, Sarajevo je i dalje Saraj'vo, uprkos svima koji ga pokušavaju promijeniti..ali, Mostar me pusti da se izgubim u vremenu i prostoru..odem zapadno i tamo Švicarska, kupim pet malih čokolodanih bombona za 11 KM u čokolateriji, sjednem u gradsku kavanu i uživam..onda se vratim istočno u Bejrut i krv mi provrije, baš oživim, sve što pogledam ima svoju priču..a, tek Neretva...tu vrstu opuštenosti koju mi Mostar pruži nisam osjetila nigdje drugo, a bilo me je svuda..vidiš da sam pjesnik kad se spomene Mostar
Imas potencijala ahaha.. Sto se tice Mostara lijep je stvarno, ali meni smeta jedino sto je mali... nisam navikao da srecem iste ljude nekoliko puta na dan... A Sarajevo ko Sarajevo nekad ga volim, nekad nemam volje da setam ovim ulica ali sve u svemu tu sam se rodio i odrastao..
ja sam se istrenirala da hodam po oblacima, tako da mi moraš preći preko stopala da bih te primjetila..to mi najviše smeta u našem dunjaluku, što gledamo i odmjeravamo jedni druge..pa onda stalno provjeravam jel' mi šlic otkopčan, jel' mi se karmin razmazao, jel' majica naopako okrenuta
Ja to vise radim iz opreza nego da bi gledao nekome mane. Jer ovdje u Sarajevu kad vidim nekog dvaput, a ne znam ga odma mislim na nesto lose, da hoce mozda da ukrade nesto ili slicno..
stoji ta, primjetila sam da puno ljudi razmišlja tako, većina ustvari..razumljivo je to skroz, cijela država je geto..
a, onda može se desiti da jednog dana umreš, a super si živ i sve postane nevažno i hodaš po oblacima
ostani tako, počela sam filozofirati
Pa jeste u mojim mahalama nisam toliko oprezan.. ali u gradu gdje nikoga ne znam i gdje mozda nisam dobrodosao ima i pretjeranog opreza ali eto helem nejse... Ne filozofiras... barem meni tako ne zvuci i opusti se
čuj, opusti se, a mene komarci izujedali, ima da kožu ogulim :)
kod mene obrnuto, kad sam u nepoznatom ja sam na svom, najviše se volim izgubiti..a, nemam ciganske krvi, oca mi :)..meni je život pokazao koliko ti veliki prijatelj može biti apsolutni stranac i koliko dobrih i interesantnih ljudi ima na Planeti, ali kod nas se desila ta najgora moguća izdaja od strane najbližih prijatelja, komšija, pa čak i familije, pa činjenično i od cijelog svijeta tako da je sad svima valjda u DNK ušao taj strah i nepovjerenje..evo samo na klix-u, za sve što kažeš moraš da dodaš i pojašnjenje - ne ujedam, samo se šalim / ne provociram, samo razmjenjujem mišljenje itd, itd..
E znaci ubijaju komarci, sreca ja imam suhu kozu.. ujedu me jednom godisnje. A sto se toga tice slazem se u svemu.. sto je najgore nisam se opametio... a razocarao sam se mnogo u ljude, jebiga
vrh je istinsko upoznavanje ljudi i njihovih stvarnih boja - naročito onih najbližih, e onda se useli rahatluk..znaš gdje si, s' kim si i ko si..najljepša žena svijeta ( i nek' još samo neko kaže da ljepota i pamet ne idu zajedno ) je rekla pravu istinu " vjeruješ lažima kako bi naučio da ne vjeruješ nikome osim samom sebi"
I jos nesto da ti kazem zaboravio sam ti jucer reci... Oprez nije strah i ja sam mislio ako sam oprezan da se bojim necega pa sam i ja tako ko i ti hodao opusteno dok se nisam probudio i vidio sta se desava oko mene... zato sad cetvere oci otvaram jaranice moja :)
uranio, naspavao se..
oprez = nepovjerenje
nemaš ti straha ni sekunde, to se vidi i virtuelno, zato i imaš ovoliko lajkova
a, ja sam prepukla, zato niti vidim, niti čujem
Uranila i ti... Ne znam sta da ti kazem prosao sam sve i svasta sa svoje 22 godine i to vecinom je lose bilo... I sad sam odlucio malo da stanem sa svim pa sam zato sada ovdje i primjecujem da sam malo "divlji" ali pokusavam da budemrealan u svemu. I hvala ti na lijepim rijecima.
ja još nisam nisam ni ustala iz kreveta, a i ne planiram :)
nema loše, imaju lekcije, što ih prije skontaš, prije ideš dalje
ako ne skontaš, propadaš još dublje
stavi "divlje" pod kontrolu, jer puno bolje vidiš i čuješ..meni pomaže kick box, nije šuplja i što manje "prijatelja" oko mene
a, da ja tebe usvojim?
Pa gdje ces, najbolje ti je u svom.. krevetu. A sto se tice tog loseg trebalo mi je dosta vremena da vremena da se pomirim s tim stvarima i da predjem preko njih i jos uvijek nisam skroz zavrsio s tim. Nisam trazio nikad pomoc oko toga, a nisam mogao sam.. sad sam nasao i polako napredujem.. A moze ne bi se bunio, dobro bi mi dosla promjena :)
nisam ni ja nikad tražila pomoć, istrenirana sam od malih nogu da računam samo na sebe samu, i dan danas isto..pa, skontam da imam milion tajni, a nemam ih kome reći..i onda sam se pomirila sama sa sobom i prestala krivite i druge i sebe, i sad volim sebe najviše, sve se kockice poslagale..još jedno 20 godina i bićeš ti ko' bombona :) i non stop žderi informacije, sve, bilo koje, sto više znaš, to ti je interesantnije
Svaka tebi cast to je snaga covjeka... imao sam i ja to, ali me je nesto presjeklo i sve se izgubilo... ali evo tu sam osjecam se jacim. A sto se tice tih tajni ja ispricam nekom poznaniku bez problema. Ali mu ne ispricam najvecu tajnu nego mu ispricam onu koju bi mogao da cuje i tako potisnem onu najvecu... a sto je najgore nisam se sa nijednom pomirio sve dosad. Evo poceo sam primati te informacije... bio sam totalno nezainteresovan za sve, ali ne zalim se valjda cu dozivit jos tih 20 godina..
kontamo se mi i previše dobro, jel' de? uzmi taj moj recept i nećeš vjerovati kako će ti biti normalno i dosadno za 20 godina aBda..a, presijeće tebe još bruku puta..padneš, pa ustaneš, pa se očistiš..pa opet isto..bitno ti je skontati lekciju..i pad je let :)
odoh malo dremnuti ;) u Banjaluci opet zacrnilo i počela kiša