Kad vidim kakvi smo mi ljudi pokvareni, prazni, gledamo samo svoj interes i kako vrijeme prolazi sve je gore i gore...ovo mi se cini kao idealan zivot: sto manje sa ljudima i sto vise sa zivotinjama. Ako bogda, jednog dana u buducnosti nadjem komadic zemlje, malu kucicu i jedno 3-4 psa i 25 macaka, mozda koja kokica, patka, zeko i te stvari...yebo ljude, osim djece, oni jadni pojma nemaju.
Kao da sam ja pisala. Yebes taj svijet zbog kojeg se stidis sto pripadas ljudskoj vrsti. Neiskvarenost zivotinja i ljepota netaknute prirode su jedini bijeg od neminovnog stresa.