Hrvati Hercegovci nikad nisu napustili svoju rodnu grudu. Bilo im je teško, gore u onom kamenjaru, Up Under, koji može samo nahraniti poskoke, ali ne i ljude, ali nikad, doslovno nikad im nije palo napamet da odu od tamo, čak ni na hrvatsku obalu ili Zagreb, a kamoli u Njemačku. Oni su ostali na kamenu i borili se. Borili se sa suncem, sa vjetrom, sa snijegom, sa kišom, sa pišom - jer je stalno izbacivao nova gladna usta – ali nikad nisu, a mogli su, otići otamo, otići, recimo, raditi u Njemačku, u novu kulturu, nove običaje, pa tamo zaraditi, kupiti Mercedesa, pa se vratiti u rodni kraj i preseravati se. Ali nisu, ostali su na gumnu i borili se protiv sunca, vjetra, snijega, kiše, piše, poskoka…