Pogibija djeteta je posljedica potpune zapuštenosti društva, nedostatak građanskih navika i pravila svakog pristojnog grada. Idemo redom. Narkomani već sutra razvale ono što se napravi danas. Policija ne čini ništa jer su od nedavno ovdje pa misle da je to normalno u gradovima. Isto misle i njihovi šefovi. Političari od ovoga okreću glavu jer tu se igraju djeca nekog naroda, a njihova djeca su sigurna i igraju se sa djecom iz istih krugova na mjestima zatvorenim za javnost. Njihova djeca su sigurna. Oni su se pobrinuli za svoju djecu i nije ih briga za tuđu. I bez toga oni imaju punu glavu problema sa kojima se teško nose. Zato oni ne osjećaju grižu savjesti jer nije njihovo brinuti za tuđu djecu. Sjetimo se samo pokojnog dječaka Mrnjavca i zločina nakon kojeg se nije promijenilo ništa!