a zasto srbin ne bi o sportu? pa mi smo ove godine uzeli vise medalja nego sto cete vi u narednih 100 godina i to u raznim sportovima..potpuno dominiramo u tom pogledu

kakve to veze ima sve su to srbi,,,za nas ne igraju stranci ni u jednom sportu osim zenske kosarke..imamo jednu amerikanku i to je sve..ako se uporedimo sa drugim zemljama mi smo zlatni

samo neki su srbi turskog porekla Adem Ljajic, Kolasinac, Sulejmani,Amela Terzic...i to je skoro to, mos biti da sam propustio nekog ali ne verujem.Daklem, oni su u velikoj manjini

postoji zavrzlama ali u tvojoj glavi...ocigledno si skolovan u holidej in hotelu pa sve ovo deluje zbunjujuce na tebe...vidis, postoje srbi pravoslavne vere a postoje i oni koji danas sebe nazivaju bosnjacima da sad ne ulazimo u to da su kroz istoriju se nazivali drugacije..to nije tema.90% tih bosnjaka su nekad davno bili srbi jer su u vreme otomanske vladavine zbog lakseg zivota prodali svoju veru za veceru i saku laznih srebrenjaka.Otad na ovim prostorima imamo muslimane//ali kao sto rekoh, njihovo poreklo je uglavnom srpsko a ima jos i oko 10% hrvata vi oni koje sam ti nabrojao i Adem i Amela i Emir i...su zapravo srbi samo druge vere i to ne svojom krivicom

znaci slazes se, dosuse delimicno, da postoje poturice medju srbima i hrvatima..oni koji su prodali veru za veceru i za saku laznih srebrenjaka.Problem je samo sto pokusavas da dokazes nedokazivo..a to je postojanje nepostojece bosnjacke nacije.Sto se mene tice, ja nikako ne mogu da budem pripadnik jer sa bosnom nemam nikakve veze ali...nesto je o toj nazovi naciji govorio i Mustafa Ceric...kada je rekao ko su i sta su takozvani bosnjaci https://www.youtube.com/watch?v=r-gCPvGg3go daklem, da remiziramo, 'bosnjaci' mogu biti samo srbi ili turci a poneki i hrvat u malom procentu.Cak je i Mesa Selimovic posvetio jedan svoj spis opisujuci narod kome i sam pripada znajuci da je srpskog porekla A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a neprihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa. Šta smo onda mi? Lude? Nesrećnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jučer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav.