Bio jedan Mevludin. U ratu, izbjeglica. Dječačić od jedno 12-ak godina. Donijelo ga odnekud, zajedno sa materom, Hanom. Izgovaralo se Haaana. Kad padne granata, ona je izlazila na prozor i derala se: "Mevludinuuuuuu...!!!" Jače nego. bilo koja sirena. Počela ga lokalna djeca zayebavat: "Haaana, puna pyzda duhana!" Poslije rata je fakat uhvatili u švercu istog. Kontam nešto, jel' se i sad duhan tako švercuje?