'NEBESKI' NAROD (POVODI I RAZLOZI): U vezi sa uzrocima prvog svjetskog rata, na osnovu mnogih zvaničnih povijesnih zapisa, postojali su brojni razlozi, kako za, tako i protiv neizbježnosti tog ogromnog sukoba. Ali kada je riječ o povodima, ostaje karakteristično za Srbe, ponajviše iz Srbije, da su se duži niz godina povijesno najviše trudili da stvore povode, a moguće i razloge za izazivanje što većeg sukoba, kako prije, tako i poslije 1914-e godine. U tom smislu, prisjetimo se: NEKI OD MOGUĆIH POKUŠAJA IZAZIVANJA MEĐUSOBNOG UNIŠTENJA IZMEĐU DRŽAVA KOJE IMAJU OGROMNE BROJEVE STANOVNIKA: Na osnovu trenutno dostupnih (godina 2015-a) zvaničnih izvora informiranja, možda bi se moglo zaključiti da je Srbija pokušala izazvati minimalno tri krvoprolića gigantskih razmijera: (1) - godina 1999-a, pokušaj stimulisanja međusobnog uništenja između Kine, Sjedinjenih Američkih Država i evropske zajednice (telekomunikacijsko poigravanje sa kineskom ambasadom u Beogradu). (2) - godina 1909-a, nastojanja da se međusobno zavade AustroUgarska i Turska (diplomatska aktivnost Stojana Novakovića u Istanbulu-Carigradu). (3) - godina 2011-a, 'religiozne' igre koje su trebale isprovocirati sukobe između Rusije, evropske zajednice i Sjedinjenih Američkih Država (pomoću kosovskih srba koji su trebali steći rusko državljanstvo na teritorijama izvan rusije, po uzoru na južnu Osetiju). IGRE IZAZIVANJA BALKANSKIH I OSTALIH NESREĆA: Diljem svijeta države su često bile u napetim odnosima, ali su uglavnom uspijevale izbjeći međusobne fizičke sukobe velikih razmijera unatoč beogradskim pokušajima spletkarenja koji su postojali još u 19-om stoljeću, sve do onda kad je Srbija 1914 godine napokon isprovocirala Veliki Rat. U novije vrijeme, 2011 godine (dakle i poslije beogradskog talenta Slobodana Miloševića), nije uspjeo pokušaj zakuhavanja svjetskog rata pomoću kosovskih srba koji bi dobili rusko državljanstvo ... velika je uznemirenost u krugovima SANU ( srpske akademije nauka i umetnosti ) u Beogradu, jer veliki narodi ( s ogromnim brojem stanovnika ) nisu voljni međusobno ratovati, i niko u SANU pojma nema kako bi Srbija opet uspješno mogla prikriveno zakuhati neki novi rat (NAČERTANJE projekat) kao što se pokušalo u Vojvodini (1991-1995), Makedoniji (1996), Sandžaku (2000), Crnoj Gori (2006), a realizovalo u Sloveniji (1991), Hrvatskoj (1991-1995), Bosni (1992-1995 ), Hercegovini (1991-1995), i Kosovu ( 1996-1999) . ''hrabra“ tvorevina Srbija utjehu najčešće traži u narkoticima, alkoholu, laganju, nasilju, razaranju obrazovnog sistema i stvaranju najdrastičnijih oblika masovnih i serijskih stradanja po cijelom svijetu. TIPIČNI SRPSKI STRUČNJAK, POZNAT KAO TALENAT NOVAKOVIĆ STOJAN ( DIPLOMATSKI TARIGUZIZAM U KUHANJU RATOVA OD STRANE VLADE SRBIJE ): Novija srpska domoljubna propaganda iz godine 2014-e, plasirana u svrhe prikrivanja stvarne sopstvene povijesne uloge, od koje se pokušao distancirati trenutni vođa Srbije (Aleksandar Vučić koji je nekada bio jedan od juniorskih saučesnika haškog optuženika Slobodana Miloševića) glasi, citiram: ''Miroslav Perišić, direktor Nacionalnog arhiva Srbije, imao je osjećaj da je pronašao zlato. Perišić je pronašao kopiju pisma, Oskara Potioreka, austrougarskog guvernera u BiH, koje je 28. maja 1913. godine poslao u Beč ministru financija, Leonu Bilinskom.'' Međutim, srpski povijesničari (istoričari) su se još tokom dvadesetog stoljeća hvalili mnogim pričama o ulozi svojih vlasti u kuhanju rata, a najpoznatija je slijedeća priča iz njihove literature o povijesti (opis konkretnog djela): ''Prije nego što je 24. februara 1909, stao na čelo koncentracione vlade (Srbija), Stojan Novaković je putovao u Carigrad da pridobije Tursku za pružanje otpora aktu Austro-Ugarske. Međutim, sile Antante nisu podržale srbijanske zahteve, jer nisu željele da se izlažu ratnoj opasnosti''. Dakle, čak i kad bi bila istinita novokomponovana beogradska (srpska) propaganda o navodnom Potiorekovom pismu iz 1913, to praktično nema značaja, jer je srpska vlast pokušavala kuhati ratove još od ranije, to jest i prije 1909 godine na čelu sa srpskim diplomatom Stojanom Novakovićem. ORGANIZACIJE ''NARODNA ODBRANA'' I ''CRNA RUKA'': Neki poznatiji djelići beogradskih povijesnih aktivnosti (poznatih u hiljadama i hiljadama primijeraka knjiga i udžbenika) o stvaranju tako zvane Velike Srbije: ... u toku aneksione krize stvorena je NARODNA ODBRANA kao aktivističko patriotsko društvo koje treba da pomaže zagranični nacionalno-oslobodilački rad. U maju 1911-e godine osnovana je organizacija UJEDINJENJE ILI SMRT, poznata i pod imenom CRNA RUKA prema nazivu datom onoj grupi oficira koji su učestvovali u zavijeri 1903-e godine, a koji su većim dijelom, i obrazovali novo tajno društvo. Među prvim članovima organizacije ''ujedinjenje ili smrt'' i prvim potpisnicima njenog Ustava bili su Dragutin Dimitrijević-Apis, vojvoda Vojislav Tankosić, Ilija Jovanović, vojvoda Pčinjski, Milan Vasić i drugi. Glavni ciljevi organizacije bili su: ujedinjenje svih srba, pretpostavljanje revolucionarne kulturnoj borbi, uspostavljanje uticaja na sve službene faktore u Srbiji, i na sve društvene slojeve i cjelokupan društveni život u njoj ... Organizacijom rukovodi Vrhovna centralna uprava čije odluke obavezuju sve članove i koja raspolaže životima, smrću i imovinom svih svojih članova. Ona ima pravo izricanja smrtne presude. Nijedan član organizacije ne može iz nje izaći dok je živ, niti mu ko može uvažiti ostavku. Članovi se, zbog tajnosti, označavaju samo brojevima i oni se međusobno ne poznaju ... IZVORIŠTE POVIJESNIH (HISTORIJSKIH) STRUČNJAKA I TALENATA (SRBIJA): Na osnovu obilja informacija koje su srpski povijesničari nekada masovno i sa ponosom plasirali u obliku štampanom na papiru (a tih informacija bi se mnogi od njih u današnje vrijeme najradije odrekli), može se steći utisak da su sve srpske vlasti opsjednute mnogobrojnim običajima, navikama i pokušajima zakuhavanja ratova i uopćeno izazivanja krvoprolića, koji su u lukavijem obliku postojali još u 19-om stoljeću i nastavili se u 20-om, a ima ih i u 21-om stoljeću. Srbijanska (tariguzijanska) upornost u pokušajima kuhanja ratova najefikasija je bila godine 1914-e. Na osnovu zvaničnih podataka iz sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, pogledajmo rezultate Velikog Rata (gubici u ljudima, civilni i vojni): Ukupno, oko 10 miliona ( 10 000 000 ) ili ovako: Francuska: 1 390 000, Njemačka: 1 950 000, Austro-Ugarska: 1 000 000, Belgija: 100 000, Kanda: 55 000, USA: 120 000, Velika Britanija: 780 000, Italija: 500 000, Rumunija: 158 000, Bugarska: 187 500, Rusija: 1 700 000, Srbija: 1 000 000, Turska: 400 000. Dalje, ako uzmemo u obzir da je prvi svjetski rat stvorio mnogobrojne gladne očajnike poput Hitlera i Staljina, naročito još uz gospodarsku (ekonomsku) krizu tridesetih godina 20-og stoljeća, imali smo onda još i Staljinove čistke, masovna umiranja od zaraznih bolesti, pa drugi svjetski rat sa slijedećim rezultatima: Ukupno mrtvih oko 40 miliona (40 000 000) ili otprilike: Belgija: 88 000, Francuska: 535 000, Holandija: 210 000, Italija: 450 000, Japan: 2 000 000, Jugoslavija: 1 700 000, Kanada: 40 000, Mađarska: 430 000, Bugarska: 25 000, Rumunija: 800 000, Njemačka: 6 000 000, Poljska: 6 000 000, Rumunija: 460 000, SSSR: 20 000 000, USA: 400 000. Ako se svim ovim brojevima doda još nekih 20 miliona likvidiranih u Staljinovim dejstvima, te nekih još oko 5 miliona indirektno stradalih, izgleda da je ukupno direktno ili indirektno, unesrećeno oko 75 miliona ljudi (mnogo, mnogo više nego što se dogodilo upotrebama svih nuklearnih i sličnih bombi u do sada poznatoj povijesti). Dalje, treba naglasiti da na osnovu danas lakše dostupnih podataka, postoje poznatije razlike između približnih brojeva poginulih, ranjenih, nestalih tokom perioda približno od 1914-e do oko 1950-e godine zbog mnogih, kako subjektivnih tako i objektivnih razloga. Što je karakteristično znakovitije, spominju se među stradalima u drugom svjetskom ratu još neke oblasti, regije, nacije, države kao što su recimo: Kina: 13 500 000, Indija: 3 024 338, GB: 322 825. Neke analize bi mogle ukazati na ukupna stradanja od približno 100 (ili reda veličine čak 120) miliona ljudi ... čak i danas, teško je navesti preciznije. Izvinjavamo se svim onim narodima čija potencijalna stradanja (u slovima i brojevima) nisu ovdje navedena. RASPAD JUGOSLAVIJE (SRPSKI DOMOLJUBNI KADROVI OD RANKOVIĆA DO MILOŠEVIĆA): Apsolutno je tačno da čak i među čistokrvnim srbima (kao i ostalim narodima) ima onih stvorenja koja konstruktivno djeluju u interesu čovječanstva. Ali, takve među sobom oni najčešće fizički likvidiraju, tipično pod zvaničnim izgovorom borbe protiv domaćih izdajnika i stranih plaćenika, pa onda ostaju u životu samo oni koji u prosijeku djeluju destruktivno. Dakle, uobičajena zloupotreba Darvinove teorije evolucije u svrhe očuvanja monstruoznog karaktera sopstvene nacije i religije. E, to je Tariguzija (Srbija), jedna od najmračnijih svjetskih sila u povijesti čovječanstva. U tom pogledu ostali su isti kao i za vrijeme srbijanskog talenta Aleksandra Rankovića Leke koji je kroz organe izvršne vlasti odmah na kraju drugog svjetskog rata (1945) započeo etničko čišćenje Jugoslavije likvidacijama onih naroda koji nisu srbi, i postavljanje čistokrvnih domoljubnih srba na pozicije ubijenih nesrba. Ovaj proces je Ranković nastavio sve dok nije uklonjen (1966). Ali, tu štetu koju je Ranković napravio nije bilo moguće popraviti ni nakon njegovog hapšenja. Izgleda da je diktator Josip Broz Tito tog procesa bio toliko svjestan da je godine 1974 (kroz delegatski sustav i decentralizaciju Jugoslavije) pokušao smanjiti razmjere etničkog čišćenja koje je dalje intenzivnije nastavio beogradski (srbijanski) talenat Slobodan Milošević (približno od oko 1987 godine), sve do njegovog hapšenja i transporta u međunarodni krivični sud u Hagu (2001). Najkrupnija razlika između srpskih stručnjaka Rankovića i Miloševića je u tome da Ranković nije mogao direktnije zakuhavati ratove u svijetu jer se plašio veće sile (diktatora Broza). ZNAKOVITA POLITIČKA UBISTVA POČINJENA OD STRANE SRPSKIH VLASTI IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, UBISTVA KOJA SU TREBALA U STAROJ JUGOSLAVIJI OLAKŠATI ISTRIJEBLJENJE SVIH ONIH NARODA KOJI NISU ČISTOKRVNI SRBI. Po uzoru na Sarajevski atentat 1914 (kada su korišteni otrovi, bombe i pištolji protiv Franca Ferdinanda i građana Sarajeva koji su bili kolateralna šteta) od strane Srbije, tako se Beograd ponašao i poslije prvog svjetskog rata. Naime, između dva svjetska rata, srpske (tariguzijanske) vlasti, uz potporu svog čistokrvnog domoljubnog naroda su bile fokusirane najviše na etničko čišćenjenje hrvata i muslimana. Poznatije ubistvo je bila pucnjava na hrvata Stjepana Radića 1928-e godine, uz kolateralnu štetu. Sa druge strane, zvanično se smatra nerazjašnjenom smrt muslimana Mehmeda Spahe 1939-e godine (zbog beogradskog ometanja istrage i prikrivanja tragova zločina), ali sve je više informacija koje ukazuju na to da su srpske vlasti Spahu likvidirale tajno pomoću otrova cijanida ubačenog u kavu. Prisjetimo se, toksikologija (znanost o otrovima) kaže da postoje i mnogo moćniji otrovi od cijanida, ali ono po čemu je cijanid poznat je upravo njegovo brzo (munjevito) dejstvo, pa se kao takav koristi za likvidacije po hitnom postupku. HLADNOKRVNE IGRE ŽIVOM I PLINOVIMA (LEKCIJA ZA NOVIJE GENERACIJE): Prema zvaničnim zapažanjima i mjerenjima UNPROFOR-a, tokom zvaničnog rata Srbije (Tariguzije), a ponajviše Beograda protiv opkoljenih stanovnika Sarajeva (1992-1995-e) korištena je voda zatrovana živom (mercury) u rijeci Miljacki. Bilo je i često zavrtanje pa zatim odvrtanje zemnog plina, jer tako bi se povećavala vjerovatnoća da se vatra u jednostavnim gorionicima ugasi, a zatim se pusti ponovo plin kako bi ste bili otrovani ili ako zbog mraka upalite svijeću ili uljnu lampicu pa time izazovete eksploziju metana (methane) (glavnog sastojka zemnog plina). Dalje, ima indicija da je bilo čak i upumpavanja ugljen monoksida (carbon monoxide) u plinovodni sustav, ali trenutno nam nisu poznate potencijalne lokacije na kojima je Tariguzija (Srbija) masovno mogla proizvoditi i upumpavati tu vrstu otrova namijenjenu stanovnicima Sarajeva. Jer, kako drugačije objasniti one priče o slaboj kaloričnosti plina i pronalaženju leševa onih koji su na neki način u zatvorenim prostorijama zaspali pored ugašenih prostih gorionika i nisu se nikad više probudili ? PSIHOLOGIJA TROVAČKIH AKTIVNOSTI: Iskusni kriminolozi kažu da kad nekog želim da ubijem otrovom, moram imati veoma hladno srce (čak i kad glumim emotivnost kao recimo kad se pretvaram i glumim da nekog volim ili mrzim). Mora se priznati da je Tariguzija (Srbija) 1914-e godine postala svjetski poznata po svojim trovačkim igrama sa cijanidom i ostalim sredstvima u svojoj maštovitosti u izazivanjima krvoprolića što većih razmijera. I tako je došlo do znatne upotrebe trovačkog tariguzizma u prvom svjetskom ratu (kao recimo bitka na Ipru), koji je između ostalog stvorio i milione gladnih očajnika poput Hitlera i Staljina. Nije teško zaključiti da je to u velikoj mjeri raspalilo i maštu trovačkog tariguzizma po koncentracionim logorima tokom drugog svjetskog rata. SADA U 21-OM STOLJEĆU VELIKA TAJNA TARIGUZIZMA ILI VRHUNSKA DOMOLJUBNA (PATRIOTSKA) DUHOVNOST OTKRIVENA (ČIŠĆENJE PLANETE OD FEKALIJA): Već mnogo desetina godina, srpski (tariguzistički) obrazovni sistem, još od osnovne škole, uči nove generacije čistokrvnih srba, da gaje netrpeljivost prema narodima druge nacije ili druge vjere, uz zvaničnu propagandu (kako svjesnu tako i podsvjesnu) u stilu slijedeća tri aspekta: (1): ''svi ljudi su nekada u povijesti bili srbi i treba im se osvetiti što su napustili svoju vjeru i naciju''. (2): ''mi srbi smo jedini naivan, dobar i neiskvaren narod, a svi drugi narodi su podli i zli, pa je herojski čin ubiti i orobiti svakoga ko nije srbin''. (3): ''ako smo mi srbi kao nacija skloni lošim delima, za to su svi drugi narodi krivi što smo mi takvo domoljubno pučanstvo''. ili jednostavnije kazano, (osnovna crta te nacionalne ideje napokon otkrivena): (Velika Tajna): ''svi ljudi svijeta su poput fekalija na planeti, a mi čistokrvni domoljubni srbi smo kao tariguz (pučki naziv za toalet papir) koji treba da očisti božiju stražnjicu“. Očigledno da takav obrazovni sistem uz alkoholizam i narkomaniju priprema nove generacije čistokrvnih srba za genocide i razbojništva u budućnosti. Što je najstrašnije, ovakva nacionalkretenistička indoktrinacija se najčešće odvija na podsvjesnom nivou, što znači potpuno odsustvo samokritičnosti. Ali mnogi djeluju svjesno i hoće činiti nered uz svaku priliku koja im se ukaže (spletkaroški oportunizam) uz istodobno izbjegavanje svake odgovornosti, često i uz prijetnje upotrebe direktne fizičke sile ( kao recimo nadareni student beogradskog sveučilišta Milorad Dodik ) protiv radoznalih novinara i nevladinih organizacija. TARIGUZIZAM (VRHUNSKI EKSTREMIZAM): Prosječni nacionalni mentalitet i ponašanje kod čistokrvnih domoljubnih srba već više od stotinu godina funkcioniše po principu TARIGUZ gdje svako slovo te riječi na srpskom ima značenje: T - terorizam (kao u Zagrebu 1995), A - atentati (kao u Sarajevu 1914), R - ratovi (globalni ili barem lokalni kao u Sloveniji 1991), I - izbjeglice (po cijelom svijetu kao u Albaniji 1999), G - genocidnost (grobnice masovne, primarne, sekundarne kao u Bosni), U - umišljenost (teorija nebeskog naroda), Z - zafrkavanje sa cijelim svijetom (kao Stojan Novaković u 19-om stoljeću). ULOGA SPORTA ZA TARIGUZISTE: Za srpsku vlast i narod, sport nije samo sport, već ima i stratešku ulogu u sprovođenju genocida nad narodima druge vjere ili nacije, pod maskom 'građanskih' i drugih ratova. Prisjetimo se da je srpska vlast, u svom genocidnom pohodu protiv drugih naroda koristila masovno svoje sportske navijače (najpoznatiji slučaj u istoriji je bila teško naoružana Arkanova ekipa, u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća). NEKI FRAGMENTI TERORIZMA POD NADZOROM NADARENIH SRPSKIH STUDENATA : Upravljanje i igre bombama bez obzira na kolateralnu štetu ( beogradske škole haosa od Apisa do Dodika ): - zapaljive bombe (Podgorica 2015), - improvizirane bombe (Priština 2014), - kasetne bombe (kao na Zagreb 1995), - automobilske bombe (kao u Banjoj Luci 2007), - bombe oblika knjige (kao Sarajevo 1914), - raketne bombe (u Moskvi 1995), - nepoznate bombe (kao Beograd 1903), - ručne bombe (Banja Luka 2014), - bombe krmače (kao na Sarajevo 1995), - i t.d. (etc). VJEŠTINE ZAVARAVANJA SVJETSKE JAVNOSTI: Dakle, kad je riječ o srpskoj (naročito beogradskoj) školi kuhanja ratova i uopće stvaranju nesreća po svijetu, osim oficirskog eksperta Dragutina Dimitrijevića Apisa, postojao je i diplomatski kadar kalibra Stojana Novakovića. Tu tradiciju raspaljivanja najmračnijih sila čovječanstva, srpski domoljubi neprekidno u prosijeku njeguju već više od stotinu godina, a tako je i dan danas, i često među njima postoji pravi takmičarski duh u tom pogledu (tariguz mentalitet). One koji zakažu na ideologiji tariguzizma, takve ubijaju međusobno. U Tariguziji (Republika Srbija), te njihovoj koloniji (Republika Srpska) beskrajne priče i pjesme o ljubavi, saradnji, i prijateljstvu imaju istovremeno dvije funkcije: (1): - to je vrsta psihološke pripreme plijena da ga bude lakše pridobiti, vrbovati, zavarati, ubiti, sakriti, ili uzeti kao taoca i izbjeći svim mogućim metodama odgovornost, naročito finansijske obaveze za destruktivnosti prema čovječanstvu. (2): - čuvati manevarski prostor za spletke, genocide i zločine koji su i sada izraženi nad onima koji nisu čistokrvni srbi, a ujedno pripremanje terena i za probleme koje će srpske vlasti na planeti vjerovatno pokušavati činiti i u budućnosti.